PLINSKI SUSTAV

150. OBLJETNICA UVOĐENJA PLINSKOG SUSTAVA U ZAGREBU

Do posljednje četvrtine 19. stoljeća Zagreb je bio periferni grad maloga političkog i gospodarskog značenja. Gradnja željezničkih pruga 1860-ih godina bila je ključan činitelj modernizacije prometa i pojave industrijskog poduzetništva. Prema kraju 19. stoljeća jačao je udjel industrije u ukupnoj ekonomiji grada, koji je postupno prerastao u regionalno gospodarsko središte.
Gradska plinara u Zagrebu puštena je u rad 31. listopada 1863., a nalazila se u bloku koji danas zatvaraju Mažuranićev trg, Hebranova ulica, Gundulićeva ulica i Žerjavićeva ulica. Njezin vlasnik bio je poduzetnik iz Augsburga, L. A. Riedinger, kojem je gradsko zastupstvo dalo dozvolu za pokretanje poduzeća. Premda početak plinofikacije gradskog središta Zagreba seže gotovo pola stoljeća nakon gradnje plinare u Beču, postavljanje prvih plinskih svjetiljaka važan je trenutak u modernizaciji zagrebačke infrastrukture. Stanovnicima Zagreba osigurana je suvremena javna rasvjeta, a svijeće i petrolejske svjetiljke u domovima dobrostojećih građana postupno je zamjenjivalo plinsko svjetlo.
Plinara je donosila znatnu dobit, pa su dionice poduzeća 1873. godine otkupili domaći poduzetnici. Gradska općina plinaru je preuzela 1900. godine. Dotad je tehnologija proizvodnje plina bila osuvremenjena - plin se više nije proizvodio suhom destilacijom drva, već je korišten ugljen.
Zbog ubrzane gradnje donjogradskih stambenih blokova, trgova i zelenih površina plinara je potkraj 19. stoljeća bila unutar zagrebačke „zelene potkove”. Plinski spremnici (gasometri) nalazili su se nekoliko desetaka metara od zgrade Zemaljskoga kazališta. Potreba daljnjeg širenja poslovanja uvjetovala je preseljenje plinare na gradsku periferiju. Godine 1911. pušteno je u rad suvremeno postrojenje za proizvodnju i distribuciju plina smješteno na početku današnje Radničke ceste. Nova plinara našla se u zoni južno od željezničke pruge, koju je gradska administracija namijenila razvoju industrijskog poduzetništva. U blizini plinare poslovale su brojne tvornice, a doskora je bila sagrađena i gradska klaonica. Ubrzo nakon preseljenja na novu lokaciju plinara je za svoje zaposlenike podigla dva stambena objekta, što je zabilježeno kao gradnja jednog od prvih planiranih radničkih naselja u Zagrebu.
Plinara danas posluje na istoj lokaciji, u dijelu grada koji zadnje desetljeće doživljava znatne promjene i transformira se iz industrijske u poslovnu zonu. Premještena je proizvodnja plina, a logistički centar i distribucija i dalje se nalaze na početku Radničke ceste. Premda su prepoznatljivi gasometri demontirani prije petnaestak godina, sačuvani izvorni dijelovi postrojenja plinare iz 1911. godine svjedoče o važnosti najstarijega gradskoga komunalnoga poduzeća za modernizaciju infrastrukture grada Zagreba.

mr. sc. Goran Arčabić
kustos Muzeja grada Zagreba