POPULARNA KULTURA - MODA

Branka Donassy Branka Donassy istaknuta je hrvatska modna dizajnerica čija je karijera oblikovala suvremeni hrvatski odjevni identitet. Svoje profesionalno djelovanje započinje krajem 1970-ih, pokazujući od samih početaka afinitet prema avangardnom i inovativnom pristupu oblikovanju odjeće. Članica je ULUPUH-a od 1985. godine, a 1988. zajedno s grupom dizajnera osniva Modagram (1988.–1998.), modni kolektiv posvećen razvoju i međunarodnoj promociji eksperimentalnog hrvatskog modnog dizajna. Opsežan opus dizajnerice karakteriziran je istraživanjem granica između mode i umjetnosti. Prepoznatljiv je po skulpturalnim formama u kojima skladno gradi odnose između materijala i površine, boje i konstrukcije, istovremeno se poigravajući tehnikama dorade. Njezine odjevne kompozicije posjeduju snažan performativni karakter, pretvarajući odjevne objekte u medij za promišljanje identiteta, društvenih uloga i vizualne percepcije tijela. Donassy je kontinuirano sudjelovala na brojnim revijama i izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu, uključujući Pariz i New York, predstavljajući vlastiti brend. Osim odjeće, dizajnirala je kostime za kazalište, balet i film te sudjelovala u projektima koji pomiču granice modnog stvaranja prema art-instalacijama i skulpturi. Njezini koncepti često preispituju društvene teme ili crpe inspiraciju iz literarne i likovne umjetnosti. Primjerice, haljina Evino lice (1988.), nadahnuta knjigom Tri Evina lica Corbetta H. Thigpena, demonstrira integraciju mode, performansa i vizualne umjetnosti. Ovaj odjevni objekt nadilazi funkcionalnu ulogu odjeće i postaje nositelj složenih konceptualnih značenja, potvrđujući transformativnu ulogu mode kao sredstva za istraživanje identiteta i kulturnih narativa. Juraj Zigman Juraj Zigman predstavnik je mlađe generacije hrvatskih modnih dizajnera čiji opus spaja visoku modu, scenski performans i kostimografiju, oblikujući odjevne objekte vizualno snažnog i konceptualno intrigantnog karaktera. Rođen je 1984. u Rijeci, a modno obrazovanje stječe na prestižnom Istituto Europeo di Design u Milanu. Nakon profesionalnih iskustava u međunarodnim modnim krugovima i radu u talijanskoj modnoj kući Roberto Musso, vraća se u Hrvatsku gdje 2008. pokreće vlastiti brend Zigman. Posebno je poznat po oblikovanju kostima za nastupe performativnog karaktera, uključujući kreacije koje nose svjetske glazbene zvijezde na pozornicama dodjela nagrada, poput MTV, Grammy i BRIT Awards, ali i za televizijske projekte i show programe. Njegov rad odlikuje iznimna preciznost krojnih rješenja, sofisticirana konstrukcijska poigravanja, suptilan osjećaj za materijale i njihovu interpretaciju na tijelu, kao i majstorska vještina šivaćih tehnika, osobito u oblikovanju korzeta – predmeta koji često služi kao motiv i polazište njegovih nadahnuća. U tim kreacijama, primjerice u modelu Zlatna meduza, dosljedno se očituje senzualnost i naglašena ženstvenost, što rezultira odjevnim objektima koji ujedno djeluju kao vizualno dojmljivi scenski kostimi. Zigman se uspješno kreće i u kostimografiji za kazališne i operne produkcije te televizijske emisije, čime potvrđuje interdisciplinarnu prirodu svoga dizajna. U njegovoj praksi odjevni predmet postaje instrument dramatizacije, a tijelo performera – medij kroz koji se ostvaruje vizualna naracija i intenzivno emotivno iskustvo. Takav pristup omogućuje oblikovanje kostima koji ne samo da privlače pažnju publike, nego i stvaraju snažnu ikonografiju identiteta, moći i teatralnosti. Cipele Ledenko Ledenko predstavlja jedan od rijetkih obrta u Hrvatskoj koji održava tradiciju ručne izrade ženskih cipela, s kontinuiranim obiteljskim prisustvom u Splitu već više od trideset godina. Obrt je osnovan 1959. godine, a trenutno ga vode supružnici Ivan i Sandra Ledenko, koji nastavljaju zanat prenesen generacijama te ga razvijaju kao oblik primijenjene obućarske umjetnosti. Proizvodnja se temelji na ručnoj izradi i primjeni prirodnih materijala, prvenstveno kože, u kombinaciji s ukrasnim detaljima prema specifičnim zahtjevima modela. Ova metodologija uključuje tradicionalne tehnike oblikovanja i konstrukcije, uz poštivanje anatomskih i ergonomskih principa u kreiranju obuće. Posebnost obrta ogleda se i u kreativnom procesu: dizajn se nadahnjuje promatranjem prirode i osobnim vizijama, koje se prevode u modele prilagođene fizičkim karakteristikama noge i estetskim preferencijama klijentica. Model Ruža Hrvatska ilustrira takav pristup, naglašavajući personaliziranu funkcionalnost i udobnost u usporedbi sa standardiziranom masovnom proizvodnjom. Proizvodi obrta koriste se u scenskim i javnim nastupima, uključujući odabir izvođačica hrvatske glazbene scene za nastupe i događanja poput Eurovizije, pri čemu se u scenskom kontekstu vrednuju tehnička i konstrukcijska rješenja cipela, kao i njihova funkcionalnost, izvedba i estetski dojam. Šeširi Kobali Obrt Kobali šeširi predstavlja trajnu zagrebačku tradiciju ručne izrade pokrivala za glavu, čiji se razvoj temelji na višegeneracijskom prijenosu zanatskog znanja. Obiteljska tradicija u izradi pokrivala za glavu započinje neposredno nakon Drugog svjetskog rata, kada je Katarina Šušteršić Kobali radila u krznariji Tomić u Masarykovoj ulici, usvajajući specifične metode oblikovanja šešira koje su bile karakteristične za tadašnju građansku kulturu odijevanja. Njezina kći Nada Kobali sedamdesetih godina osniva samostalan atelijer i afirmira obrt kao prepoznatljiv modni proizvođački identitet grada, razvijajući modele utemeljene na ručnoj izradi, individualnoj proizvodnji i estetici građanske elegancije i klasičnog stila. Tijekom sljedećih desetljeća, atelijer stječe široku klijentelu, a osobitost proizvodnje očituje se u modelima šešira izrađenim po mjeri, oblikovanim na drvenim kalupima, pažljivo konstruiranim rubovima i diskretnim dekorativnim intervencijama usklađenima s potrebama naručitelja. Takav pristup ističe tehničku vještinu, razumijevanje proporcija i estetskih načela, čime Kobali šeširi postaju unikatni predmeti koji spajaju modni zanat i primijenjenu umjetnost. Nakon smrti Nade Kobali 2019. godine, rad atelijera preuzima Marina Kobali, koja nastavlja praksu ručnog oblikovanja i očuvanja tradicionalnih postupaka, istodobno prilagođavajući proizvodnju suvremenim estetskim i tržišnim okolnostima. Danas Kobali šeširi djeluju kao specifičan primjer obiteljske manufakture koja spaja povijesni kontinuitet, zanatsku preciznost i kulturni značaj šešira kao simboličkog obilježja zagrebačke građanske mode. Prof. dr. sc. Katarina Nina Simončič Sveučilište u Zagrebu, Tekstilno-tehnološki fakultet Zavod za dizajn tekstila i odjeće