100. OBLJETNICA HAK-a

Motiv: Automobil marke The Elmore iz 1905. Malo je organizacija u Hrvatskoj koje mogu obilježiti sto godina postojanja i nadasve uspješnoga rada. Jedna od takvih je Hrvatski autoklub (HAK). U spomenutome stogodišnjem razdoblju Hrvatska je proživjela i preživjela tri velika državna ustrojstva i dva svjetska rata, događaje koji su teško pogađali Hrvatski autoklub i njegove članove. Nakon svakoga rata, međutim, članstvo Kluba je, prkoseći nedaćama i teškoćama, iznovice podizalo svoj autoklub i razvijalo ga od početnih četrnaest članova u 1906. godini do zavidnoga broja od 140.000 članova u 2006. godini, organiziranih u 95 autoklubova diljem Hrvatske. Prvi hrvatski automobilski klub osnovan je 1906. godine u Zagrebu, svega deset godina nakon što su takvi klubovi osnovani u Francuskoj, Austriji i Belgiji te tri godine nakon što je takav klub osnovan u Njemačkoj. Članovi Kluba usvojili su svoja prva pravila 25. travnja 1906. godine, a potvrdila ih je Kraljevska hrvatsko-slavonsko-dalmatinska vlada 14. svibnja iste godine. U skladu s donesenim pravilima 1. lipnja 1906. godine održana je osnivačka skupština Društva u hotelu Royal u Zagrebu. Taj je nadnevak Hrvatski autoklub prihvatio kao svoj dan koji tradicionalno obilježava od 1991. godine. Prva su pravila Kluba imala 19 članaka. U njima se utvrđuju: ime i svrha kluba, sjedište, sredstva, članstvo, stjecanje članstva i prava, prestanak članstva, prava i dužnosti članova, uprava kluba, predsjedništvo, djelokrug odbora, blagajnik, perovođa, nadzornik klupskog inventara, tajnik, revizor računa, redovita glavna skupština, izvanredna glavna skupština, obranički sud (sud časti) i uvjeti za prestanak rada kluba. U skladu s člankom 8. Pravila na Osnivačkoj skupštini izabran je Upravni odbor Kluba u koji je ušlo svih 14 članova Kluba. Za predsjednika je izabran grof Rudolf Erdödy, za potpredsjednika pl. Franjo Aurel Türk, za tajnika Ferdinand Budicki, a Julije Rudovits za blagajnika. Ostali članovi Odbora Kluba bili su grof Dioniz Drašković, barun Dioniz Hellenbach, grof Milan Kulmer, grof Miroslav Kulmer, pl. Stjepan Leitner, dr. Fran Gutschy, pl. Ljudevit Reiner, Ev. Feller, grof Marko Bombelles iz Vinice kraj Varaždina i Hinko Goldarbeiter iz Vinkovaca. Već 1907. godine Klub broji 18 članova, a te je godine, na godišnjoj skupštini 28. veljače, izabran i novi predsjednik, grof Marko Bombelles. Prvi automobil u Hrvatsku dovezao je 1898. godine grof Marko Bombelles u svoju kuriju Opeka u Vinici pokraj Varaždina. Automobil je bio marke Benz. Tako su Varaždin i Vinica, a ne Zagreb, imali prvi automobil na svojim ulicama. Ubrzo nakon grofa Bombellesa u Zagreb je iz Beča 1901. godine polovni automobil dovezao proslavljeni športaš, biciklist, koji je svojim biciklom proputovao gotovo cijelu Europu, letio balonom i prvi se svojim automobilom odvezao na vrh Medvednice, veletrgovac Ferdinand Budicki. To je bio prvi automobil u Zagrebu, pa nije čudno što je među pučanstvom izazvao veliku pozornost. Dolazak prvog automobila u Zagreb bila je prava senzacija. Ipak, sve to nije dugo potrajalo. U Zagreb su svojim automobilima dolazili grof Marko Bombelles iz Vinice, koji je posjedovao automobil marke Nesseldorf, Francuska parna pilana u zagrebačkom Črnomercu dovezla je automobil Dietrich, koji je imao motorni pogon s remenom. Slijedili su i drugi automobili, napose nakon što je Ferdinand Budicki u Zagrebu, u Gundulićevoj 2, otvorio predstavništvo i prvu trgovinu za prodaju automobila, a potom i uvezao nekoliko automobila marke Ultramobille. Nedugo nakon Ferdinanda Budickog automobile su nabavili još neki tadašnji uglednici. Tako je Tadija Bartulović, fijakerist iz Zagreba, nabavio automobil marke Nesseldorf, u kojemu je Jelačićevim trgom i Mesničkom ulicom provezao g. Adolfa Mošinskog, tadašnjega gradonačelnika. To je ujedno bio i prvi autofijaker (taksi) u Zagrebu. Automobile su kupili i dr. Fran Gutschy, arhitekt Vjekoslav Heinzel, koji je poslije postao zagrebački gradonačelnik, pl. Ljudevit Reiner, g. Lakembacker, g. Brihta i ostali. Bili su to jednostavni mali automobili, s ležećim motorom straga i velikim zamašnjakom. I tako je, premda sporo, automobil na cestama bio sve češći, a pojavili su se i prvi motocikli. Gospodin Ferdinand Budicki je 1902. godine dovezao u Zagreb iz Beča preko Semeringa, u rekordnom vremenu od samo 11 sati i 24 minute, prvi motocikl. Bio je to motocikl marke Laurin Klement sa, za ono vrijeme, malenim motorom snage 13/4 KS. I tako je motorizacija nezaustavljivo "kročila" u život onodobnih ljudi.