125. OBLJETNICA ZGRADE HNK-a U ZAGREBU

Nastojanje da se u Zagrebu podigne nova kazališna zgrada, dvije tisuće i dvadesete 125 godina stara slavljenica na Trgu Republike Hrvatske, proteže se od Eduarda baruna Jelačića Bužimskog koji 1871. namjenski oporučuje dio svoje ostavštine za njezinu gradnju. Nakon potresa 1880. i djelomičnog oštećenja starog, Stankovićeva kazališta na Gornjem gradu nastavlja ih predsjednik Kazališnog odbora Marijan Derenčin naručujući idejne nacrte i ishođujući zakon o građenju. Zamrla nastojanja pokreće ban Karlo grof Khuen-Héderváry, ali ih zakočuje polemika oko izbora lokacije. Do konkretizacije dolazi tek 1893. zahvaljujući poticajima Izidora Kršnjavog i prihvaćanjem banova zahtjeva da se kazalište sagradi na središtu sajmišta, sučelice Sveučilištu, što se dokazalo kao idealno urbanističko rješenje.
Obnavljaju se pregovori s bečkim arhitektima Ferdinandom Fellnerom i Hermannom Helmerom, poznatim projektantima brojnih kazališta u Europi i SAD-u, te otpočinju radovi koji traju šesnaest i pol mjeseci (od 15. svibnja 1894. do 8. listopada 1895.). Svečano otvorenje održano je 14. listopada 1895. kada je car Franjo Josip na balkonu s tri simbolična završna udarca srebrnim čekićem, radom kipara Roberta Frangeša Mihanovića, zgradu predao dramskim i opernim umjetnicima koji su navečer upriličili prigodnu predstavu.
Kazalište je projektirano prema trodijelnoj shemi. Neoklasicističke je vanjštine i neobarokne unutrašnjosti. Bogato raščlanjeni ulaz okomito se nastavlja lođom i ograđenim balkonom te s dva tornjića i kupolom gledališta straga. Prvi dio zgrade čini predvorje s obostranim bočnim stubama za gledališni balkon te blago svinuto stubište za polukat i prvi kat na kojem je i svečani foaje s lođom. Drugi dio sastoji se od gledališta i garderoba u prizemlju, loža u mezaninu i na prvom katu i vertikalnih loža sa salonom uz portal pozornice. Treći dio tvori pozornica (glavna, bočna i stražnja za unošenje dekoracija), uredi i popratne prostorije. Povijesno-alegorijske prizore na stropu gledališta izveo je bečki slikar i dekorater Aleksander Demetrius Goltz. Svečani zastor, znan kao Hrvatski preporod, na kojem se u prednjem planu monumentalne kompozicije pjesniku Ivanu Gunduliću klanjaju hrvatski preporoditelji, izradio je Vlaho Bukovac, a Ivan Tišov naknadno je 1909. likovno opremio svečani foaje. Temeljitom rekonstrukcijom zgrade od 1967. do 1969. ukinute su lože na balkonu i smanjen parket, čime se broj gledatelja sveo s oko tisuću na 829 te je zgrada tehnološki osuvremenjena.
Tijekom postojanja zgrada Hrvatskog narodnog kazališta, u kojoj su nastupala brojna kazališta i umjetnici svjetskog renomea, jedna je od najomiljenijih veduta Zagreba. Potres početkom 2020. nasreću je samo donekle oštetio interijer.
 
 
dr. sc. Branko Hećimović,
znanstveni savjetnik u trajnom
zvanju u miru