250 OBLJETNICA TISKANJA "ARITHMETIKE HORVATSZKE" M. Š. BOLŠIĆA

Pučko školstvo u hrvatskim zemljama pod Habsburškom Monarhijom nije još bilo organizirano ni u prvoj polovini 18. stoljeća. Katkad su učiteljsku službu obavljali učitelji koje su postavljale općinske vlasti, a katkad župnici. Oni su učenike poučavali čitanju i pisanju, no tek potkraj prve polovine 18. stoljeća zna se da su ih učili i računati. Sve veće potrebe u trgovini i gospodarstvu prisilili su onodobne učitelje da više pozornosti posvete i računanju. Udžbenici iz računa, međutim, tad su postojali samo na stranim jezicima, a puk je trebalo poučavati na hrvatskome jeziku. Zbog toga je Mijo Šilobod Bolšić napisao prvu aritmetiku na hrvatskom jeziku kajkavskim narječjem koja je tiskana godine 1758. u Zagrebu pod naslovom «Arithmetika Horvatszka». Mijo Šilobod Bolšić rođen je 1725. u Svetom Martinu pod Okićem. Gimnaziju je pohađao u Zagrebu, filozofiju izučavao u Beču, a teologiju u Bologni. Bio je župnik u raznim župama u kajkavskim krajevima Hrvatske. Napisao je nekoliko djela raznolikoga sadržaja na hrvatskom i latinskom jeziku, no ipak je najpoznatiji po vrlo opsežnoj aritmetici. Šilobod se u pisanju svoje aritmetike koristio nekim stranim udžbenicima iz aritmetike, a među njima dobro poznatim aritmetičkim udžbenikom koji je napisao talijanski autor Giuseppe Maria Figatelli. Šilobodov udžbenik podijeljen je na četiri dijela: prvi sadrži četiri računske operacije: zbrajanje, odbijanje, množenje i dijeljenje; drugi dio opisuje sve operacije s razlomcima, treći sadrži jednostavno i složeno trojno pravilo, a četvrti praktične trgovačke račune, dugove, dobitke, gubitke, račun smjese i mnoge druge. U tom, četvrtom poglavlju, nalaze se i neka složenija izlaganja, vjerojatno namijenjena učenicima koji su već dobro ovladali prvim trima dijelovima knjige. Na kraju su, na trideset šest nepaginiranih stranica, donesene različite praktične tablice. To potpuno određuje namjenu i svrhu ovoga djela, naime, poznavanje temeljnog računa i svih onih računa koji se pojavljuju u praktičnom životu, osobito u trgovini. Budući da je taj udžbenik pisan hrvatskim jezikom, u njemu se prvi put pojavljuje i hrvatsko aritmetičko nazivlje. Šilobod se očito poslužio nazivima koji su već postojali u rječnicima, međutim, to je bilo posve nedovoljno jer su njegove potrebe bile mnogo veće. S druge strane, složeniji se matematički nazivi nisu mogli lako naći u rječnicima, a nije ih rabio ni puk. Upravo se stoga Šilobod našao pred golemim problemom da prvi put u tiskanoj knjizi zabilježi postojeće matematičko nazivlje, dakako, u kajkavskim krajevima, za koje je pisao svoj udžbenik, zatim da prilagodi nazivlje koje se već nalazilo u rječnicima, posebno kod J. Belostenca, te da napokon sâm skuje nazive koji su mu trebali koristeći se već postojećim korijenima pojedinih riječi srodnoga značenja u hrvatskome kajkavskom jeziku. Očito je da je neke nazive izveo prevođenjem latinskih termina koje je prilagodio kajkavskom izričaju. Šilobodova aritmetika ima veliko značenje u hrvatskoj kulturi i to posebno zato što je riječ o prvoj aritmetici na hrvatskom jeziku u kojoj se prvi put pojavilo sustavno uporabljeno hrvatsko matematičko nazivlje. Osim toga, ona je imala veliku ulogu u prosvjećivanju hrvatskoga puka u doba kad je došlo do velikih potreba za poznavanjem računa u trgovini i gospodarstvu. Žarko Dadić