250. OBLJETNICA UTEMELJENJA GRADA BJELOVARA

Motiv: Bjelovar, Trg Marije Terezije, litografija u boji na kartonu, nastala oko 1910., autor nepoznat, iz Zbirke poštanskih karata Gradskog muzeja Bjelovar Grad Bjelovar, izgrađen 1756. godine u doba prosvijećenog apsolutizma carice Marije Terezije isključivo iz vojno-strateških razloga, po uzoru na renesansni pijemontski grad Taurin (Torino), na tlu nekadašnjeg Belovca, malog sajmišnog mjesta iz 1420. godine, postaje sjedištem Varaždinskog generalata Vojne granice. To je doba kada se s velikim ratovima isprepliću i velike civilizacijske i kulturne stečevine koje dopiru i u najudaljenija područja habsburškog carstva (uostalom, iste te 1756. godine u Salzburgu će se roditi i "vršnjak" ovoga grada, W. A. Mozart!). U Bjelovaru se osim vojničkih zgrada počinju graditi i crkve: župna crkva sv. Terezije Avilske (1771.), čije oltare ukrašavaju velike slike nepoznatoga varaždinskog baroknog slikara, te parohijska crkva sv. Trojice (1795.), s ikonama baroknog ikonopisca J. Četirevića Grabovana (koje su 1904. godine zamijenjene ikonama hrvatskih slikara C. Medovića, B. Čikoša Sesije i I. Tišova). U središtu grada podižu se četiri kamena barokna kipa nepoznatog majstora: sv. Terezija (1777.), sv. Juraj, sv. Ivan Nepomuk i sv. Jelena (1778.), a počinju se podizati i građanske javne i privatne kuće. Prvi poznati grafički prikaz grada nalazi se na jednoj obrtničkoj svjedodžbi iz 1779. godine, a izradio ga je Christoph Hartwig. Dolaskom dvojice Čeha, austrijskih redovnika pijarista, Huberta i Ignjata Diviša, koji 5. studenoga 1761. godine otvaraju prvu školu za šestero djece vojnih časnika, Bjelovar postaje jedno od većih nastavnih središta Vojne granice. Razvijaju se kulturne potrebe njegovih sve brojnijih stanovnika, ne samo vojnika nego i obrtnika, trgovaca, liječnika, pa već 1784. godine u Bjelovaru gostuje austrijska glumačka družina kazališnog poduzetnika Ignatza Bartscha. Tako nestaje njegova prvobitna namjena isključivo vojnog uporišta, da bi deset godina nakon utemeljenja grad – osim prve 43 sagrađene vojne zgrade – imao 35 građanskih kuća sa 70 njemačkih i 79 hrvatskih stanovnika. Tada dobiva prvu gostionicu, a do kraja stoljeća imat će ih već četiri. Carica Bjelovaru podjeljuje cehovsku (1770.), a zatim i sajamsku povelju (1772.), pa grad postaje glavno sajmišno mjesto Varaždinskog generalata (s tradicijom dužom od pet stoljeća Bjelovarski sajam, koji se održava u Gudovcu, mjestu nedaleko od Bjelovara, danas ima međunarodno značenje). Odvaja se civilna od vojne uprave grada, koji 1774. dobiva i svog prvog gradonačelnika Ivana Austrechta. Godine 1776. u gradu se otvara i prvi poštanski ured, a 1782. sagrađena je vojna i građanska bolnica. Gospodarstvo i manufaktura jačaju, pa iste godine vojna vlast podiže predionicu svile. Varaždinski generalat Vojne granice razvojačen je 1871. godine, što je dovelo do sjedinjenja ovoga područja s građanskom Hrvatskom i utemeljenja Bjelovarske županije, a trajno sjećanje na doba čardaka i graničara, to osebujno razdoblje europske povijesti, zadržalo se u heraldičkim elementima grba grada Bjelovara. Od toga trenutka počet će bujati građanski život u ovome gradu, koji će se od 1874. godine dičiti laskavom titulom slobodnog i kraljevskog grada. Spajanjem Bjelovarske i susjedne Križevačke županije nastat će 1886. godine Bjelovarsko-križevačka županija, sa sjedištem u Bjelovaru. Jedan od najintrigantnijih povijesnih događaja u Hrvatskoj, koji će se u rujnu 1888. godine odigrati upravo u ovome gradu za vrijeme održavanja velikih carskih vojnih manevara na njegovu području, a riječ je o sukobu cara i kralja Franje Josipa I i đakovačkog biskupa J. J. Strossmayera nazvanom "bjelovarska afera", tih će dana Bjelovar dovesti na naslovne stanice najvažnijih europskih novina. Smjena arhitektonsko-umjetničkih stilova tijekom tri stoljeća ostavila nam je u naslijeđe i nekoliko primjera graditeljske djelatnosti spomeničke vrijednosti: kasnobarokni sklop javnih vojnih i crkvenih zgrada u strogom središtu grada, dragocjeno klasicističko zdanje knjižnice, primjer bečke secesije – zgrada Doma Hrvatskog sokola, nekadašnja židovska sinagoga iz istog razdoblja (židovsku vjersku općinu utemeljio je 1877. godine bjelovarski knjižar i tiskar Jakob Fleischmann) i druge. Na užem gradskom području nalazi se još nekoliko sakralnih objekata koji su pod zaštitom. Među projektantima jednog dijela javnih i privatnih zgrada nalaze se istaknuti zagrebački arhitekti R. Lubynski, M. Pilar, D. Sunko, O. Goldscheider i I. Fischer, a neke zahvate u Bjelovaru učinio je i H. Bollé, graditelj zagrebačke prvostolnice. Središnji gradski trg – najprije pašnjak za stoku, a zatim vojno vježbalište – osnutkom "Družtva za poljepšavanje grada Bjelovara" 1890. godine postaje kultivirani perivoj s nasadima, klupama i drvenim bunarom (motiv koji je odabran za ovu marku) te meteorološkim stupom, darom sarajevskoga trgovca Babića svomu rodnomu gradu. Početkom 20. stoljeća ovaj središnji perivoj (grad ih ima još dva) obnovit će i urediti zagrebački gradski vrtlar F. Jeržabek. Danas se u njemu nalaze samo četiri domaće i četrdesetak stranih vrsta nasada. Na mjestu bunara 1907. godine podignut je drveni glazbeni paviljon, a 1943. godine sagrađen je drugi, s oplatom od kamena iz kamenoloma u Selcu na otoku Braču (istog onog kamena koji je upotrijebljen za gradnju Dioklecijanove palače u Splitu i Bijele kuće u Washingtonu!). Danas, zahvaljujući upravo tomu perivoju, grad Bjelovar uzastopno dobiva priznanja Hrvatske turističke zajednice u kategoriji najuređenijih turističkih mjesta kontinentalne Hrvatske. Dio kulinarskih posebnosti vezanih uz turističko-gastronomsku ponudu temelji se upravo na tradicionalnim jelima tzv. "bakine kuhinje", koja svoje korijene vuče iz minulog, ali ne i zaboravljenog doba Vojne granice i graničara. U Bjelovaru su odsjedala mnoga istaknuta imena iz javnog života Europe: iako Marija Terezija nikada nije posjetila grad koji je utemeljila, u 18. stoljeću to je učinio njezin sin Josip II, zatim "idejni začetnik" Bjelovara general Phillip Lewin barun von Beck, u 19. stoljeću car i kralj Franjo Josip I i njegov sin, prijestolonasljednik Rudolf, nadvojvode Vilim, Josip i Otto te engleski prijestolonasljednik princ od Wallesa (kasniji kralj Edvard VII.), ban D. Khuen-Héderváry, biskup J. J. Strossmayer i drugi. U 20. stoljeću ovaj grad posjećuju kardinal A. Stepinac, S. Radić, M. Krleža i brojni drugi (primjerice, Otto von Habsburg, koji je 1997. proglašen počasnim građaninom grada Bjelovara). Bjelovar će se naći u pjesmama, romanima i esejima nekolicine hrvatskih književnika, a boravke u njemu ovjekovječit će u svome dnevniku i M. Krleža. Prvi župan Bjelovarske županije bit će upravo hrvatski pjesnik I. Trnski, u ovome će gradu vojnu školu pohađati pjesnik P. Preradović, u njemu će kraće vrijeme kao sudski pristav biti namješten dubrovački književnik I. Vojnović, a u jednoj bjelovarskoj odvjetničkoj kancelariji radit će istarski pjesnik D. Gervais. U ovome gradu svoje posljednje dane provest će ugledna imena ilirskog preporoda – F. Rusan i M. Smodek. Bjelovar je grad poznatih osoba koje su se u njemu rodile, koje su u njemu stvarale i koje u njemu i danas stvaraju: operni pjevač F. Stazić, vibrafonist B. Petrović, multiinstrumentalist R. Vojtek, glumci B. Buzančić, B. Diklić ili V. Milojević (tj. Charles Millot, francuski glumac), jedna od prvih akademski školovanih hrvatskih slikarica Nasta Rojc, slikari E. Murtić i I. Friščić, Z. Vrkljan i D. Adamović, kipar V. Bakić, književnici V. Jurčić, K. Špoljar, Ž. Sabol, M. Sabolović i G. Tribuson. Zagrebački će kanonik i povjesničar B. A. Krčelić u 18. stoljeću, uoči nastanka novoga grada, u svome djelu Annuae ili historija napisati: "Bjelovar neće pružati nimalo sigurnosti, jer se sve gradi od drva, pa će prema tome jednom otvoriti put neprijatelju na uništenje ove naše domovine." Njegova bojazan gotovo da se ostvarila krajem 20. stoljeća. Ali, bezuman pokušaj napadača za vrijeme Domovinskog rata, koji je 29. rujna 1991. godine želio ovaj grad sravniti sa zemljom (60 oštećenih i potpuno uništenih obiteljskih kuća te oštećeni spomenici kulture I. kategorije), spriječili su hrabri branitelji, pa se ovaj grad otvorenog tipa s više od 42 000 stanovnika, danas sjedište Bjelovarsko-bilogorske županije, i dalje nesputano širi, raste i razvija. Slaveći, eto, svoj već 250. rođendan. Mladen Medar