600 GODINA HRVOJEVA MISALA

Marka je izdana u arcima od 20 maraka. Hrvatska pošta izdala je i prigodnu omotnicu prvog dana (FDC). Motiv: Minijatura iz Hrvojeva misala, 1403.-04., prikazuje prizor iz Kristova života, Krist i Samaritanka sa zidinama Dioklecijanove palače u pozadini. Hvojev misal glagoljski je rukopis pisan za bosanskoga vojvodu nakon što je on postao i hercegom splitskim (dux Spalatensis), između 1403. i 1404. Hrvoje Vukčić Hrvatinić rodio se kao najstariji sin vojvode Vukca Hrvatinića, vjerojatno 1350. u Kotoru (danas Kotor Varoš). Kralj Tvrtko I. Kotromanić imenovao ga je 1380. velikim vojvodom i darovao mu u posjed župu Lašvu. Nakon smrti kralja Ludovika I., kojemu je bio vjerni vitez, sudjeluje u dinastičkim borbama u Ugarskoj. Bio je protivnik Sigismunda Luksemburgovca a pristaša Ladislava Napuljskoga koji mu je povjerio upravljanje Dalmacijom i Hrvatskom. Ladislav ga je nakon krunjenja u Zadru (1403.) imenovao svojim namjesnikom za Ugarsku, Hrvatsku i Dalmaciju, te je tada imenovan i hercegom splitskim. U posjed je dobio otoke Brač, Hvar i Koručulu, a pokušao je zauzeti i Dubrovnik koji je tada priznavao vlast kralja Sigismunda. Kad je došao u sukob s bosanskim kraljem Ostojom, kao snažan feudalac sudjeluje u njegovu zbacivanju s prijestolja, a na prijestolje dolazi kralj Tvrtko II. S Tvrtkom je organizirao pokret protiv Sigismunda i Ugarske koji je tragično završio porazom bosanske vojske i pokoljem bosanskoga plemstva kraj Dobora (1408.). Hrvoje je bio prisiljen prijeći u tabor kralja Sigismunda, i od tada njegova moć opada. Kralj Ostoja je tada ponovno vraćen na bosansko prijestolje. Nakon što mu je bila oduzeta župa Sana, otoci Brač, Hvar i Korčula, Hrvoje se opet udružio s bosanskim velikašima, te pozvao Osmanlije na pomoć za odlučan obračun s ugarskom vojskom i Sigismundom, 1415. Ugarska je vojska, doduše, bila poražena, ali tom je pobjedom otvoren put Turcima u Bosnu, a zalijeću se i u Slavoniju, sve do Zagreba. Jedan od najpoznatijih glagoljaških prepisivača liturgijskih kodeksa, Bartol Krbavac bio je prisiljen iz Like otići u mirnije krajeve: "Ponježe beh prisiljen u straničastvo za rat ku nečistivi Hrvoj z Bošnjami i z Beneci i s Turki uzdviže na kralja ugarskoga Žigmunda, ki verno staše za čest keršćansku". Hrvojevo ime se nakon 1416. više ne spominje u povijesnim dokumentima. Za Hrvoja Vukčića Hrvatinića bile su napisane dvije knjige: Hrvojev glagoljski misal koji je prepisao pisar Butko, i ćirilski zbornik različitog, uglavnom biblijskog sadržaja koji je poznat pod imenom Hvalov zbornik po imenu sastavljača odnosno prepisivača. Hrvojev misal nastao je oko 1403./1404. Ima 247 pergamenih listova. Najbogatije je i najljepše iluminiran glagoljski kodeks. Pisan je za splitsku crkvu svetog Mihovila, o čemu svjedoči velika minijatura toga sveca. Ima stotinjak minijatura i 380 bogato ukrašenih inicijala. Iluminacije upućuju na stari predložak koji je nastao na području gdje se isprepliću utjecaji Bizanta i Rima (Benevent, južna Italija). Na cijelim je stranicama naslikan portret Hrvoja na konju, sa zastavom i grbom, i njegov grb napose. Uresi se sastoje od biljnih, životinjskih, heraldičkih i ljudskih motiva. Kalendar je ukrašen alegorijama mjeseci i prikazom rada u polju i u kući. Na tri je minijature, s likom Isusa, prikazana u pozadini Dioklecijanova palača u Splitu. U jeziku kalendara prevladavaju noviji utjecaji, ki umjesto iže, ča se zamjenjuje s čto, kadje s ideže, a česti su ikavski oblici; tekstualno on pokazuje stariju tradiciju, a ima i nekoliko starih obreda: prvo šišanje dječaka, blagoslov zobi i soli za konje, obred vjenčanja za velikaše, itd. Nakon što je Bosna pala pod tursku vlast, kodeks je vjerojatno dospio u Korvinovu knjižnicu u Budimu, a nakon toga u Carigrad, u knjižnicu Topkapi Sarayi, gdje se i danas nalazi. Prvi put je o njemu pisano 1848., a zatim 1854. Bosanska je vlada 1891. objavila studiju o misalu i njegovoj iluminaciji (Jagić, Thalloczy, Wickhoff). Nakon toga se kodeksu izgubio svaki trag, ali je nakon mnogo godina pronađen u knjžnici kojoj pripada. Hrvojev misal, faksimil i latinička transliteracija, objavljen 1973. zajedničkim naporom izdavača iz Graza, Ljubljane i Zagreba. Suradnice Staroslavenskog instituta B. Grabar, A. Nazor, M. Pantelić, pod vodstvom Vjekoslava Štefanića, transliterirani osnovni tekst usporedile su s još tri glagoljska misala, te je tako Hrvojev misal postao dostupan kulturnoj javnosti i svojim prekrasnim vanjskim izgledom u faksimilu i svojim sadržajem, misalskim tekstom. Josip Bratulić