ANTIČKO NALAZIŠTE NARONA (blok) RAS

Oxford-Opuzen Livija iz Narone Grad Narona (sada mjesto Vid, blizu Metkovića, Hrvatska) bio je važna rimska kolonija u dolini rijeke Neretve, na istočnoj obali Jadrana. Premda je Salona bila neprijeporno centar rimske provincije Dalmacije, od kasnog republikanskog razdoblja, Narona je imala značajniju ulogu u odnosu na jugoistočnu Europu, povezujući obalu s unutrašnjošću (osobito područje današnje Bosne i Hercegovine). Najranije vijesti o Naroni, još u 4. st. pr. Kr., indirektno donose Pseudo Skilak i Teopomp, međutim, sredinom 2. st. pr. Kr., prema arheološkim istraživanjima 1997., 1998. i 1999. godine, imamo arheološki nedvojbeno zajamčen emporij, koji je smješten u vrhu delte rijeke Neretve (rimski Naro, grčki Naron), točno na mjestu gdje će u posljednjim desetljećima 1. st. pr. Kr. biti izgrađen rimski forum kolonije Narona. To je mjesto bilo od strateškog značenja za komunikaciju od Jadrana prema unutrašnjosti antičke provincije Dalmacije, sve do Save i Dunava. Narona je status kolonije najvjerojatnije dobila od cara Augusta, premda nije bez osnova ni mišljenje da je ona bila već julijevska kolonija, dakle, prije 27. god. pr. Kr. Sačuvani su gradski bedemi s kulama. Par djelomično istraženih vila rustika, u neposrednoj blizini gradskih bedema pokazuju zavidan stupanj uređenja njihove unutrašnjosti. Nekropole iz tog ranoantičkog razdoblja nisu istražene, premda je sačuvano mnogo rimskih latinskih nadgrobnih natpisa. Na prostranom forumu najimpresivnije zdanje jest Augusteum, otkriven i istražen 1995. i 1996., na prostoru lokaliteta ex Plećaševe štale. Taj mali hram, s celom i predvorjem, na povišenom platou uz forum, točno na mjestu gdje se spaja Donji i Gornji grad, bio je podignut za cara Augusta oko 10. god. pr. Kr. Tada su bile postavljene i prve statue u njegovoj unutrašnjosti koja je bila s jednostavnim crno-bijelim mozaičkim podom. Te statue su bile postavljene na zidanom postamentu. Može se zaključiti da je Augusteum bio porušen krajem 4. st. I cijeli je forumski sklop bio u to vrijeme napušten. U Donjem gradu se pak podižu kršćanske bazilike. Augusteum Narone, sa 15 sačuvanih velikih kipova, od ukupno, vjerojatno, preko 20, predstavlja najbrojniju skupinu rimskih carskih kipova dosad uopće pronađenu. Osim Livije iz Augustova doba, novim otkrićem spoja glave i tijela kipa - koji je prikazan na marci Hrvatske pošte - došlo se i do drugog Livijina kipa, iz Tiberijeva doba, koji je nastao između 14. i 21. god. po Kr. Kip je visok 184 cm. Tijelo je od penteličkog mramora a glava od mramora iz Parosa. Livia Drusilla, rođena 58. pr. Kr., umrla 29. po Kr., u prvom braku bila je žena rimskog vojskovođe Tiberija Klaudija Nerona, majka je cara Tiberija i vojskovođe Nerona Klaudija Druza. 38. pr. Kr. udala se za Oktavijana, budućeg cara Augusta. Carski namjesnik u provinciji Dalmaciji Publius Cornelius Dolabella simultano je u Naroni postavio kip Tiberija i kip Livije, koji je sada dobio naziv «Oxford-Opuzen Livija». Livija, kao majka cara, doživjela je u Tiberijevu razdoblju još veće časti od onih koje je imala u Augustovu periodu. Kad je za vrijeme Klaudija 41. konačno deificirana, njezin je kult u Naroni još narastao; naime dva natpisa tada spominju njezina svećenika: sacerdos Divae Augustae. Livijin kult u Naroni, i prije ovog otkrića, potvrđivali su natpisi, kao i portret izložen u Ashmolean muzeju u Oxfordu, koji je bio pribavio Sir Arthur Evans u Metkoviću 1878. (prethodno ga je bio uočio Mihovil Glavinić, ujesen 1874.). Mramorna Livijina glava iz Ashmolean muzeja, University of Oxford, na izložbi je i višegodišnjoj posudbi Arheološkom muzeju – Split, od 18. prosinca 2000., zahvaljujući upravi Muzeja (Visitors of the Ashmolean Museum), i njegovu direktoru dr. Christopheru Brownu i kustosu prof. dr. Michaelu Vickersu. Tim velikodušnim pridonosom valorizaciji Livijina portreta i kipa, istaknuta je suradnja između dva muzeja, oxfordskog, najstarijeg u Engleskoj i u sjeverozapadnoj Europi, i splitskog, najstarijeg u Hrvatskoj i u jugoistočnoj Europi. Nastojanje da se pronađe torzo koji bi odgovarao oxfordskoj glavi trajalo je dugo i izazvalo veliku pozornost medija, kako hrvatskih tako i britanskih. U londonskom The Times, iz pera Normana Hammonda, profesora na Bostonskom sveučilištu i Timesova dopisnika za arheologiju objavljena su čak četiri članka: How a murderous matriarch lost her head, 25 October 2000; Oxford thrilled by headless torso discovery, 22 November 2000; Two heads of Livia are better than one, 4 April 2001; Body of evidence resolves the mistery of Livia’s head, 20 June 2001. 22. siječnja 2001. nedvojbeno je utvrđeno da je spoj oxfordske glave i torza kipa koji se čuvao u Opuzenu perfektan. Opuzenski torzo bio je pronađen prije 1847. u Naroni, najvjerojatnije zajedno s drugim kipom, za kojega se ustanovilo da je bio iz Augusteuma, Tiberijem. Torzo je prvi spomenuo Sir Gardner Wilkinson, koji ga je vidio u Opuzenu i o njemu pisao 1848. godine. Direktor splitskog Arheološkog muzeja Mihovil Glavinić, koji je zabilježio Livijinu i Merkurovu glavu ujesen 1874., vidio je i torzo te iste godine. Kipovi su preneseni u Opuzen 1847. ili nešto ranije, i to pod vodstvom Anđela Vidovića, prefekta, u njegovu kuću u Opuzen. Budući da je i Grad Opuzen posudio torzo splitskom Arheološkom muzeju, «novi» je kip Oxford-Opuzen Livije svečano predstavljen u tom muzeju 14. svibnja 2002. Taj je kip potom predstavljen široj hrvatskoj i europskoj javnosti zahvaljujući velikom projektu izložbe o Augusteumu Narone, koji je ostvario Emilio Marin, voditelj radova u Naroni od 1988. do 2004. Izložbe su pratila četiri kataloga. U Splitu je izložba Augusteum Narone – Splitska siesta naronskih careva održana od 4. svibnja do 15. lipnja 2004., u Oxfordu The Rise and Fall of an Imperial Shrine – Roman sculptures from the Augusteum at Narona od 6. srpnja do 17. listopada 2004., u Barceloni Divo Augusto – La descoberta d’un temple roma a Croacia – El descubrimiento de un templo romano en Croacia od 4. studenog 2004. do 30. siječnja 2005. U Vatikanu se izložba L’Augusteum di Narona – Roma al di la dell’Adriatico održava od 22. veljače do 18. svibnja 2005. U Zagrebu će se pak održati u Gliptoteci HAZU od 10. lipnja do 31. prosinca 2005. Na taj je način Oxford-Opuzen Livija iz Narone postala odličnom veleposlanicom hrvatske arheologije te ambasadorom dobre volje između Hrvatske i Velike Britanije.