BOŽIĆ 2004.

Motiv: Božićna pšenica Ulazeći na blagdan Božića u kuću Hrvata katolika, ugledat ćemo usred stola ili na nekom drugom vidnom, počasnom mjestu zdjelu s izniklom pšenicom, posijanom oko Sv. Lucije. Guste svjetlozelene vlati, što se kao mlada trava uzdižu iz posude u to predbožićno vrijeme razgaljuju dušu, jer dahom novog, mladog života, navješćuju proljeće. Ono će doći nakon hladne zime u kojoj cijela priroda zamire, odmarajući se nakon trudova, kad je svoje plodove zemlja darovala čovjeku – težaku: onome, koji teži zemlju obrađujući je u teškom poslu. Hrvatskom su čovjeku žitarice, raznovrsno žito, od davnina onaj urod bez kojega je nezamisliv svakodnevni život. Od njih se priređuje kruh svagdanji i ako njega nema, glad dolazi na vrata. Među svim žitaricama najplemenitija je i najviše se cijeni pšenica od koje se dobiva bijeli kruh pa ona često služi smo za obredne kolače, hljebove, među inim i za božićne pogače. U božićnim običajima žito ima istaknutu ulogu. Ono je blagoslovljeno ljudskim radom, osobito kad su u prošlosti žeteoci još ručno, pomoću srpa skupljali taj dragocjeni Božji dar. Na sjeveroistoku Hrvatske, u plodnoj Slavoniji, žeteoci su na duboko dojmljiv način obilježavali završetak žetve. Skupivši zadnji snop žita, stavili su ga uspravno na zemlju kao živo biće pa bi klečeći u krugu oko njega izmolili «Oče naš», a zatim su ga uzeli i bacili prema nebu kličući: «Blagoslovi, Bože!» Taj su snop s njive donosili u kuću domaćina uz pjevanje obrednih pjesama, a on ga je, zahvaljujući na trudu žeteocima, unio u kuću i brižno čuvao, jer je to bio blagoslov Božji za kuću i sve ukućane. Iz tog se snopa izrunilo žitno zrno koje se pomiješalo sa sjemenjem za iduću sjetvu. No i oštra slama, žitne vlati, nosila je na sebi blagoslov. Ona se stavljala ispod stolnjaka na prostrtom božićnom stolu, a hrpimice se polagala ispod stola na radost djeci koja su se po njoj neumorno valjuškala primajući tako Božji blagoslov i zaštitu. Na Tri kralja, zadnjeg dana božićnog vremena, slama se iznosila iz kuće u voćnjak i stavljala se na svaku voćku pomalo. U božićnim običajima, koji predstavljaju prijelaz iz stare u novu godinu, sačuvalo se i mnogo onih radnji kojima se žele osigurati što bolji životni uvjeti, naravno uz dobar urod plodina. Zato hrvatski čovjek zemlji poklanja golemu ljubav, izražava poštovanje i zahvalnost pa u običaju sijanja božićne pšenice nosi nadu da će mu «Mladi Božić» koji se rađa darovati plodnu godinu. Svojoj hrvatskoj zemlji on iskazuje i svoje domoljublje povezujući želje, molbe i nade hrvatskom trobojnicom crven-bijeli-plavi, a u crkvi, kličući svom snagom i pjevajući iz punih pluća božićnu pjesmu, koja zvuči kao himna: «Narodil nam se – Kralj nebeski – Od Marije čiste djevice – Na tom mladom ljetu – Veselimo se – Mladoga Kralja mi molimo!»