ČAPLJA DANGUBA IV.

Hrvatska je pošta u suradnji sa Svjetskim fondom za očuvanje prirode (World Wide Fund For Nature –WWF) izdala četiri prigodne poštanske marke s motivom čaplje dangube. Na markama su otisnuti znak pande - logotip WWF-a, uz suglasnost registriranog vlasnika zaštićenog znaka. Motiv: Čaplja danguba (Ardea purpurea) u različitim pozicijama. Čaplja danguba (Ardea purpurea Linn. 1766), nazvana još i crvena čaplja, čaplja mrka, zmijar, čađo, spišac, ptica je vodarica ili močvarica pripadnica hrvatske ornitofaune. Selica je koja u naše krajeve stiže koncem ožujka, a napušta ih u kolovozu, rujnu pa i kasnije. Poznate su kolonije ove čaplje u Kopačkom ritu, Krapje djolu, Jelas polju u Hrvatskoj te na Balatonu i Valencijskim jezerima u Mađarskoj, Treboni u Češkoj, a na više je mjesta ima u Slovačkoj, na Nižiderskom jezeru u Austriji, u Friziji i Utrechtu u Nizozemskoj, u poriječju rijeke Po u Italiji, Camargu u Francuskoj, Delti Dunava u Rumunjskoj, te u južnoj, centralnoj i sjevernoj Africi, Portugalu, Španjoslskoj, u južnim dijelovima Rusije, u Maloj Aziji i sjevernom Iranu. Čaplja danguba je u većini europskih zemalja zakonom zaštićena. Štite je mnoge međunarodne konvencije: Bonska (1975.) i Bernska (1979.), zatim Sporazum o zaštiti afričko – euroazijskih migratornih ptica močvarica (AEWA - 1995.), Konvencija o zaštiti vodenih staništa iz Ramsara (1971.) a kod nas je zaštićena Zakonom o zaštiti prirode iz 2003. te Pravilnikom o zaštiti pojedinih vrsta ptica iz 1995. Čaplja danguba spada u veće ptice. Dužina joj je 79 cm, raskriljena krila dosežu i do 135 cm, a teži oko 1 kg. Tijelo joj je vitko, dugih nogu i oštrog šiljastog kljuna te kestenjastog perja. Čelo ptice i gornji dio glave zajedno s ukrasnim perima je crno, kao i prsa i trbuh, a tamniji su i dijelovi ramena i dijelovi prsa. Crne se pruge pružaju od kljuna, ispod lica do prsiju, a perje vrata i dijelovi lica su kestenjasto–smeđi. Leđa s krilima i zadkom su plavo-siva. Pleća su prekrivena crveno-smeđim i šarenim perima koja su ukras ptice. Ptica ima žute oči i zelenkasto-žute noge. Stopala su joj veća nego u sive čaplje kojoj sliči. Sličnost je izraženija u letu, a razlikuju se po jače zakrivljenom vratu pri čemu joj je kut zakrivljenja tzv. «S» vrata znatno oštriji nego kod sive čaplje. U zraku se glasa nešto jače od sive čaplje, a za vrijeme gniježđenja, u koloniji čaplji glasanje je vrlo intenzivno danju i noću. Čaplja danguba je stanovnik ritsko-močvarnih biljnih zajednica u kojima prevladava trstika (Phragmites australis), jezerski oblić (Schoenoplectus lacustris), razne vrste rogoza (Typha), šaševa (Carex) i druge vrste koje čine poznatu fitocenozu trstike s rančićem (Scirpo – Phragmitetum W. Koch 1926.). Premda je tršćak najčešće mjesto zadržavanja i gniježđenja europske populacije nalazimo ju i u drugim staništima s drugačijim vegetacijskim obraštajem. Gnijezdi se i na niskim grmolikim stablima johe, u vrbovoj šikari (kao u Krapjem đolu na Lonjskom polju). Zanimljivo je da su u Lonjskom polju nađena gnijezda na stablima hrasta lužnjaka i grmovima gloga, a gnijezdi se čak i na stablima do 25 m visine. Nakon ritualnog sparivanja koje je slično sivoj čaplji (Ardea cinerea Linn. 1758.), par zasniva gnijezdo jednostavne građe izgrađeno od vlati šaša, trstike i sl. materijala iz okolice. U gnijezdu se nađe 4 do 5 plavkasto–zelenkastih jaja, a inkubacija traje 25 do 30 dana. Izlegli mladi su čučavci, a spremni su za napuštanje gnijezda za 7 do 8 tjedana. Čaplje su brižni roditelji, redovito ih hrane i štite od prejakog sunca i neprijatelja. Gnijezda svijaju u čistoj ili mješovitoj koloniji s drugim vrstama čaplji: sivom, velikom bijelom (Egretta alba L. 1758.), žutom (Ardeola ralloides Scopol. 1769.), gakom (Nycticorax nycticorax L . 1758.) pa i sa žličarkom (Platalea leucorodia L. 1758.).