EUROPSKO PRVENSTVO U BOKSU - PULA

Marka je izdana u arku od 20 maraka, a izdana je i prigodna omotnica prvoga dana (FDC) te prigodni list. Motiv: stilizirani boksački ring s jednom od europskih zvjezdica obasjanom reflektorom; Riječ boks većina će ljubitelja sporta u Hrvatskoj, pa i oni koji slabije prate tu "plemenitu vještinu", odmah povezati s našim najuspješnijim boksačem svih vremena Matom Parlovom i Pulom. Upravo će taj grad, s najvećom boksačkom tradicijom u našoj zemlji, od 19. veljače do 1. ožujka 2004. biti domaćin, zajedno s Hrvatskim boksačkim savezom, organizator dosad najvećega boksačkog natjecanja u Hrvatskoj - 35. seniorskog prvenstva Europe, na kojem će nastupiti rekordnih 335 boksača iz 42 zemlje. Među njima će biti i jedanaest (11) hrvatskih boksača, koliko će ih izbornik Pero Tadić odabrati između Renata i Gorana Stojanovića, Mirsada Ahmetija, Jetisa Bajramija, Filipa Palića, Borne Katalinića, Pere Veočića, Mirzeta Bajrektarevića, Marija Šivolija, Vedrana Perkovića, Vedrana Ðipala, Ivice Bačurina i Igora Bilića. Odabranima će to biti i prva prigoda da, pred domaćim navijačima osiguraju nastup na Olimpijskim igrama koje će se od 13. do 29. kolovoza 2004.održati u Ateni. U glavni grad Grčke otići će oni boksači koji u pulskome Domu sportova izbore plasman u polufinale: među četvoricu najboljih u svakoj kategoriji. Istodobno s Europskim prvenstvom - u Puli će se održati i europska proslava 100. obljetnice boksa na olimpijskim igrama, jer je taj sport od III. olimpijskih igara, održanih godine 1904. u američkome gradu St. Louisu, stalno na programu igara na kojima su upravo hrvatski boksači ostvarivali dobre uspjehe. Zlatno odličje u poluteškoj kategoriji na Olimpijskim igrama 1972. u Muenchenu osvojio je član Boksačkog kluba Pule, Mate Parlov. Zlato je u toj kategoriji na Igrama 1984. u Los Angelesu osvojio Antun Josipović, a broncom se u, za hrvatski boks, uglednoj poluteskoj kategoriji na Olimpijskim igrama 1988. u Seulu okitio Damir Škaro. Hrvatski boksači Mate Parlov i Marijan Beneš osvajali su i naslove prvaka svijeta i Europe u amaterskome boksu, a titulama profesionalnih prvaka svijeta i Starog kontinenta okitili su se Mate Parlov, Ivan Prebeg, Marijan Beneš, Željko Mavrović i Stipe Drviš. Čast da nastupe na olimpijskim igrama pod hrvatskim obilježjima imali su Željko Mavrović, koji je na Olimpijskim igrama 1992. u Barceloni poražen u drugom kolu teške skupine te Stipe Drviš, koji je u poluteškoj skupini, na Olimpijskim igrama 1996., izborio plasman od 5. do 8. mjesta. Hrvatski su boksači osvajali svjetska i europska odličja s hrvatskim grbom na majici. Tako su godine 2000. na Europskom prvenstvu u finskome gradu Tampereu Stjepan Božić, u kategoriji do 75 kg i Filip Palić u kategoriji do 60 kg, osvojili srebrne medalje, a godine 2001., na Svjetskom prvenstvu u Belfastu, Filip Palić okitio se brončanim odličjem. To su samo neki najveći uspjesi hrvatskog boksa u 84 godine, koliko postoji taj sport. Naime, 16. svibnja 1920., kada su Franjo Kulčar, Milan Hoffer, Ðuro Monastir i braća Galić osnovali u Zagrebu klub "Herkules" smatra se početkom modernog organiziranog amaterskog boksa. Prve pisane tragove, koji bi se mogli vezati uz boks na našem području, povjesničari našeg sporta pronašli u Veneciji u "Documenti storici sull Istria e la Dalmazia". Naime, ondje je zapisano kako je 28. rujna 1571. u Splitu proslavljena pobjeda u sukobu s turskim otmičarima kod Solina, među ostalim, i u borbi onih koji se šakaju (boksaju). Početkom prošlog stoljeća u Zagrebu i Splitu u sokolskim društvima nalazimo kao jednu od vještina i boks. Promicali su ga i poučavali učitelji vježbanja, najprije u sokolskim društvima, a zatim i u vojarnama i policijskim školama.