EXPO 2005. (blok) RAS

Motiv: Logo Croatia EXPO 2005. Paška solana, 1975., fotografija Damira Fabijanića SVJETSKA IZLOŽBA CROATIA EXPO 2005. Nakon dva više nego uspješna nastupa na svjetskim izložbama u Lisabonu i Hannoveru. Hrvatska sudjeluje na svjetskoj izložbi u Aichiju, u Japanu. Motto izložbe, “Mudrost prirode”, kongenijalan je zemlji koja je ujedno tehnološka velesila ali i pobožna prema prirodi. Oba prethodna expo-izazova poučila su Hrvatsku prednostima stanovitog minimalizma, gustoće, začudnosti i poetičnosti. Jer dok je instrumentima elektronskih informacija moguće priopćiti i prikazati sve, ali i svugdje-smisao dolaska na lice mjesta jest jedinstveni doživljaj koji pogadja u duši i vuče prema predstavljanoj zemlji. Moglo bi se reći da svjetske izložbe, apstraktna mjesta i umjetni svijet, zapravo obnavljaju interes za konkretna mjesta. Ponajprije time što ih stvaraju . Nacionalni paviljoni stoga imaju biti kvintesenca nacionalnih vrlina i prednosti, a Hrvatska je u tom smislu dosad odlično pogodila svoju mjeru pa i nadišla je. I premda je teško održavati visoku razinu a pritom se ne ponavljati, projekt autorske grupe Damira Fabijanića, Dalibora Martinisa i arhitektonskog studija 3LHD, koji će nas predstavljati ove godine, iznimno je sretno poglavlje od kojega mirno možemo očekivati odgovarajuću rezonancu. Kad je Hrvatska raspisivala natječaj za EXPO na temu “Kap vode”, bilo je to iz dva razloga. Zato što smo interpretacijom motiva vode na prethodnim izložbama stvorili prvu školu. I zato što obilujemo danas već dragocjenim resursom koji nas obilježava kao povlaštenu zonu na globusu. Ta “kap vode”, sugestija guste i zatvorene forme, logike konstrukcije i svježine prezentacije, mogla je doživjeti različita tumačenja. Mogao je to biti život ponornice, raskoš močvare, voda kao izvor energije, komunikacije, memorije. Moglo je biti jezero-ili solana, voda u odnosu sa suncem, najdublja i najčudesnija veza. Upravo tu sjajnu zamisao predložili su autori , dodavši sugestiji “kapi vode” svoje “zrno soli”. U isti su čas ponudili hrvatsku specifičnost-poglavlje povijesti civilizacije, kulturni krajolik, ljudski rad ubilježen na zemlji – a iznijeli su motiv toliko sukladan japanskoj percepciji i najdublje vezan uz motto EXPO-a. Jer: što je metafora mudrosti, kako se do nje dolazi ako ne cum grano salis? Svaki je hrvatski nastup dosad bio vizualno-kazališna, moglo bi se reći, senzacija. Pamti se podmorje pod staklenim podom i kružna filmska projekcija. Damir Fabijanić sa suradnicima u tom je smislu otišao u korak dalje prema heppeningu, intenzivno uvlačeći posjetioce u “radnju” paviljona. Od logotipa (kvadrat u krugu) do prekrasnog, geometriziranog prizora polja soli (ne zaboravimo kakav je uspjeh svojedobno u Japanu postigao raster primoštenskih vinograda) autorska je misao sveobuhvatna, cjelovita i koherentna. Sinestezijski doživljaj zvuka vagoneta i sipanja soli, suvenir-sol u vrećici kao oblik zahvale, dinamika platforme koja posjetioce diže nad bazen solane što se pretvara u ekran za projekciju filma o Hrvatskoj dosljedno iz ptičje perspektive, mogućnost da ti posjetioci pribivaju gotovo obrednom poslu čovječanstva u mjerilu jedan naprama jedan-sigurno će biti jedinstvena ponuda na tom velikom svjetskom sajmu senzacija (koji pokreće golemo turističko tržište). Marka posvećena hrvatskom nastupu na EXPO-u, koja je dio totaldizajna istog autora i njegove ekipe, savršeno je uskladjena s minimalističkom gustoćom cjeline. Ona, prikazujući ljudski lik u krajoliku solane, zapravo prikazuje metafizičku žetvu mudrosti i svjetlosti. Ako smo i u čemu bili moderni i konkurentni na svjetskoj razini, to smo i ovaj put- dokraja promišljenim dizajnom hrvatskoga nastupa u Aichiju.