HRVATSKA FLORA 2006. - MOČVARNO BILJE - BIJELI LOPOČ

Bijeli lopoč (Nymphaea alba L.), porodica Nymphaeaceae engl. white water lily, white lotus njem. Weiße Seerose, Wasserrose franc. nénuphar blanc tal. ninfea comune Bijeli lopoč je slatkovodna zeljasta trajnica bez stabljike. Podanak, razgranjen na nekoliko krutih ogranaka, vodoravno je položen u muljevitu dnu i iz njega izrastaju kožasti, jajasti do okruglasti listovi dugi do 30 cm. Svi odrasli listovi sjajnih su tamnozelenih plojki s crvenkastim naličjem i plivaju površinom vode (ponekad i malo strše iznad vode) na dugačkim, žilavim peteljkama okruglima u presjeku. Slabo mirisavi zvjezdasti cvjetovi dvospolni su, pojedinačni i vrlo veliki (promjera i do 20 cm!), otvoreni gotovo čitav dan i često malo izdignuti iznad vode. Četiri zelenkasta lapa neugledniji su od 20-ak sjajnobijelih (rjeđe ružičastih ili crvenkastih) latica, koje se prema središtu cvijeta smanjuju, postupno prelazeći u mnogobrojne prašnike žutih prašnica i širokih prašničkih niti. Plodnica je polupodrasla i građena od 12 do 20 plodnih listova. Višesjemeni, krupni plod (dužine do 3 cm) kuglasta je oblika i dozrijeva ispod vode, a eliptične se sjemenke rasprostranjuju vodom, gdje su česta hrana ribama. Lopoč voli sunčane položaje u stajaćim i sporotekućim vodama Europe, sjeverozapadne Afrike i srednjeg Istoka, gdje cvjeta od lipnja do rujna. Podnosi vrlo velike godišnje oscilacije dubine vode te može preživjeti i na gotovo sasvim isušenim rubovima bara. Iako se podanak lopoča ponekad koristi za hranu, kuhan ili pržen (bogat je škrobom), a u Prvom svjetskom ratu služio je i kao izvor anestetika nimfeina, ta je biljka već dugo najcjenjenija kao uresnica, pa je uzgojeno mnoštvo kultivara različitih boja i veličina cvjetova. Slično kao i lokvanj, i lopoč se još može naći na vodenim staništima Hrvatske, no isušivanjem tih površina obje vrste polako nestaju.