HRVATSKA FLORA 2008. - ENDEMI - LJEPLJIVA KOZJA KRV

Ljepljiva kozja krv (Lonicera glutinosa Vis.) red: Dipsacales porodica: Caprifoliaceae (kozlokrvine) narodni nazivi: ljepljiva kozja krv, ljepljiva kozokrvina, ljepljivo pasje grožđe, orjenska kozlokrvina, Visianijeva kozokrvina Rod Lonicera u hrvatskoj flori zastupljen je sa 17 vrsta. Ime roda potječe od njemačkog ljekarnika i botaničara A. Lonitzera. Ljepljivu kozokrvinu prvi put opisao je poznati botaničar Visiani R. (1801. – 1878.), autor svevremenog djela «Flora dalmatica» (1842. – 1878.). Prema njemu se ponekad ova vrsta naziva i Visianijeva kozokrvina. Ova je biljka uspravni listopadni grm visine do dva metra. Grančice su joj povijene i krivudave. Grančice koje se razvijaju u tekućoj sezoni su svjetlosmeđe, često crvenkaste i posute gustim, kratkim bjeličastim dlačicama. Starije grančice poprimaju prljavocrnkastu boju. Drvo je kompaktno, žućkastobijelo, s uskom, svjetlosmeđom srčikom, bez mirisa. Pupoljci su jajasta do okruglasta oblika. Listovi su jajasti ili eliptični, duguljasti i ušiljeni te u presjeku trepavičavi, s obje strane gusto žljezdasto dlakavi i pomalo ljepljivi, po čemu je ova vrsta dobila svoj i narodni i stručni naziv (od lat. glutinosus: ljepljiv). Lisna je peteljka također žljezdasto dlakava. Cvjetovi su dvospolni i karakteristična izgleda. Izrazito su jednosimetrični (zigomorfni) s dvousnatim vjenčićem. Po dva cvijeta zajedno razvijaju se na zajedničkoj, gusto žljezdastoj peteljci. Vjenčić je žućkast s crvenkastom nijansom ili je ružičastocrvene boje. Plod je mesnata boba, a kako se razvija iz svakog od dva blisko smještena cvijeta, i bobe se pojavljuju srasle u parovima. Kuglaste su ili jajaste, sjajne i jarko crvene boje. Sjemenke su jajasta oblika. Ljepljiva kozokrvina cvjeta u lipnju i srpnju. Naseljava kamenita staništa najviših planinskih vrhova, u subalpskom i alpskom području, na čistinama u pojasu bukovih i munikinih šuma, u vegetaciji planinskih udina, među kamenim gromadama, na rubu sipara i sličnim staništima. Dopire i do 1900 metara nadmorske visine. Ova endemična vrsta raširena je samo po Velebitu i Biokovu te na tromeđi Dalmacije, Hercegovine i Crne Gore. Toni Nikolić