HRVATSKA GLAZBA - MBZ - SVJETSKI DANI GLAZBE U ZAGREBU

Prvi MUZIČKI BIENNALE ZAGREB (MBZ), međunarodni festival suvremene glazbe, održao se na poticaj hrvatskoga skladatelja Milka Kelemena od 17. do 24. svibnja danas već davne 1961. godine, a njegova neprekinuta, skoro polustoljetna tradicija svrstava ga među najstarije festivale suvremene glazbe u svijetu. Kelemen je ponajprije htio hrvatsku glazbu suočiti s najakutualnijim zbivanjima u suvremenoj glazbi, opravdano držeći da ona svoje dostojno mjesto u svijetu može osigurati jedino ako prihvati najsuvremenije tendencije. Zato su prvi festivali bili ponajprije informativni, s izvedbama klasika glazbe 20. stoljeća, koji su u našoj sredini bili gotovo nepoznati, ali i s (pra)izvedbama skladatelja mlađe generacije koji su upravo otvarali nove stranice u povijesti glazbe 20. stoljeća (npr. Poljaka Witolda Lutosławskog, Nijemca Karlheinza Stockhausena, Argentinca Mauricia Kagela, Talijana Luigia Nona i Luciana Berioa, Amerikanca Johna Cagea i drugih). No s vremenom se i hrvatsko glazbeno stvaralaštvo počelo uklapati u taj okvir, naročito sedamdesetih godina, kada su i pripadnici starijih generacija, ali posebice mlađi skladatelji, počeli prihvaćati bijenalska iskustva i uključivati ih u svoj osobni izraz (npr. Branimir Sakač, Natko Devčić, Milo Cipra, Ivo Malec, Stanko Horvat, Ruben Radica, Igor Kuljerić, Dubravko Detoni, Silvio Foretić, Davorin Kempf, Marko Ruždjak, Frano Parać itd.). Zato je povijest hrvatske glazbe druge polovine 20. stoljeća neizbrisivo vezana uz Biennale i njegov utjecaj. U historiografiji se zato opravdano govori o "bijenalskoj generaciji skladatelja" ili čak o "bijenalskoj glazbi" kao o jednom od profila suvremenosti u hrvatskoj glazbi 20. stoljeća. Posebnost Biennala mogla bi se sažeti u dvije njegove glavne odlike: Prvo, Biennale je uvijek bio izrazito ideološki neutralan, tako da je šezdestih i sedamdesetih godina (u doba "hladnoga rata" i "željezne zavjese") vrlo uspješno posredovao između Istoka i Zapada. Za niz kasnije i te kako poznatih skladatelja iz zemalja "Istočnoga bloka" Biennale je bio prvi uspješni prozor u svijet. Drugo, Biennale je od samoga početka nastojao kao svoj sadržaj predstaviti suvremeni glazbeni trenutak u svoj njegovoj složenosti, ne ograničavajući se samo na tzv. "ozbiljnu" suvremenu glazbu. Tako su na festivalima nastupali i poznati jazz-sastavi, vrata nisu bila zatvorena ni rock-glazbi, a naročito se poticalo eksperimente s glazbenom scenom i drugim medijima, naročito na graničnom području između glazbe i drugih umjetnosti (eksperimentalni film, video itd.). Ugled Biennala najviše može potvrditi niz sjajnih umjetnika i ansambala koji su na njemu gostovali: Ar-ditti String Quartet iz Londona, Balet Boljšog Teatra iz Moskve, Béjartov Ballet du XXe siècle, Deu-tsche Oper iz Zapadnog Berlina, Deutsche Staatsoper iz Istočnoga Berlina, Ensemble Modern iz Frankfurta n. M., Groupe Vocale de France, Gulbenkianov balet iz Lisabona, L'Orchestra sinfonica della RAI iz Milana, L'Orchestre National de Jazz iz Pariza, L'Or-chestre National de l'O.R.T.F. iz Pariza, Mađarska državna opera, Oper der Stadt Köln, Piccola Scala iz Milana, ansambl Die Reihe iz Beča, Sadler's Wells Opera iz Londona, Simfonijski orkestar Moskovske državne filharmonije, Sinfo-nieorchester des SWF iz Baden-Badena, Staats-oper Dresden, Staatsoper Hamburg, grupa Imrata Khana iz Indije, Art Ensemble of Chicago, jazz-pijanisti Ibrahim Abdulah Dollar Brand, Tete Montoliu, György Szabados, Paul Bley, Cecil Taylor, klavijatu-ristički ansambl Piano Conc-lave, Fred Frith, Blixa Bargeld, rock sastavi Classix Nouveaux, The Gang of Four, Leibach, Last Few Days, Hallucination Company, Anti Nowhere League, sudionici techno- i DJ-kulture To Rococo Rot, Vladislav Delay iz Finske, Kim Cascone iz SAD, Mikael Stavöstrand iz Švedske... Najočitiji dokaz ugleda i popularnosti Biennala jest odluka Međunarodnog društva za suvremenu glazbu (ISCM) da se 23. Biennalu 2005. godine povjeri organizacija Svjetskih dana glazbe, manifestacije koja postoji još od 1923. godine kada je u Salzburgu i osnovano ISCM. Tako će se na ovogodišnjem Biennalu u okviru Svjetskih dana glazbe, koji će se odvijati usporedno s ostalim festivalskim manifestacijama, izvesti sedamdesetak skladbi iz 35 zemalja koje je izabrao međunarodni žiri na temelju prijava koje su potakle nacionalne sekcije ISCM-a. (ISCM danas broji 57 nacionalnih sekcija.) Ovogodišnji će Biennale doista biti prava svečanost suvremene glazbe. Zagreb će od 15. do 24. travnja biti središte glazbene karte Svijeta.