HRVATSKI GRADOVI 2005. - RIJEKA (IX. DOTISAK)

U nekadašnjem Venecijanskom zaljevu, a danas Jadranskom moru, tri su grada koja su oduvijek patila od veličine i grandioznosti, koja su bila samozadovoljno okrenuta sebi, prepuni sjaja i žudnje za životom, okovani neminovnostima turobnih posrtanja. Venecija je bila Kraljica mora, Trst bečko predgrađe, a Rijeka grad “nepresušive vjernosti”... Danas, u vremenu bez snova, grad Svetog Marka može biti tek raskošna kulisa za različite Smrti, Trst je bez okusa poput sasušene Sacher-torte, a Rijeka, dični grad Svetog Vida i dvoglavog orla - kojem su obje glave okrenute na istu stranu, što je u najmanju ruku neobično - ostao je sam na pozornici osvijetljen mekim svjetlom Mjeseca.Rijeka, iako je čudo XIX. stoljeća, grad je s najviše mramornih baroknih oltara na istočnoj obali Jadrana, ali i grad u kojem je izmišljen i proizveden prvi torpedo... Hm, da... i grad ponekad odviše zagledan u ogledala, neodlučan da li mu je bliža Alice ili Dorian Gray.Ako potonemo u prošlost, vidjet ćemo, da je po zatiranju rimskog carstva ostao Trsat, mitska utvrda dugokosih Frankopana koji su prizivali dugokose Merovinge kao svoje prethodnike na putu borbe za Vjeru. Rimski Frankopani stajali su iza pape Urbana II., kada je 1095. godine pokrenuo Križarske ratove, a hrvatski su se poželjeli okruniti za kraljeve u XVII. stoljeću, što ih je koštalo glave, jer su Habsburzi bili u naponu snage...Ruševine Trsata, tog kaštela nad Rijekom, obnovio je u XIX. stoljeću feldmaršal Laval Nugent, najmoćniji hrvatski političar svog doba, zanesen snovima o Frankopanima. Godine 1848. Mađari su ga optužili da želi svog sina Alberta okruniti za kralja svih Južnih Slavena. Ne smijemo zaboraviti da je on postavio Josipa Jelačića za bana, uz pomoć svog prijatelja nadvojvode Josipa Habsburškog... Ne postvarivši stari frankopanski san, na Trsatu je sahranio sedam članova svoje obitelji okomito, prizvavši keltsko porijeklo - to je, naime, bio jedini narod koji je mrtve tako sahranjivao, ne bi li spremni dočekali Sudnji dan... I time se krug zatvorio, jer su upravo Kelti dali ime Trsatu.Crkva Gospe Trsatske, svjetski je poznata jer je podignuta na mjestu gdje je, prema legendi, kratko stajala Sveta kućica iz Nazareta, ona u kojoj je arkanđeo Gabrijel navijestio Bogorodici da će roditi Krista. Danas je kućica u Loretu, pokraj Ancone, no istinsku religioznost možemo osjetiti i na Trsatu, dok stojimo nad grobnicama tu sahranjenih Frankopana.U gradu neuredne povijesti, urbanistički krajnje nedorečenom, postoje pojedinačni biseri. Tu je Gradski toranj s kojeg nas gledaju dva Habsburga: Leopold I., koji je 1659. dodijelio gradu grb s dvoglavim orlom i vrčem iz kojeg teče voda, te Karlo VI. koji je Rijeku, zajedno s Trstom, 1719. godine, proglasio slobodnom lukom.Upravo je luka, prije Prvog svjetskog rata osma u Europi, uzdigla grad do neslućenog bogatstva. Ako pomorstvo spaja Rijeku s Trstom, s Venecijom je spaja vječita netrpeljivost koja se danas iskazuje u sudaru dvaju karnevala koji su među najvećima u Europi: visoko-rafiniranog u gradu na lagunama i pučkog, tek morčićima uznesenog, grada na Kvarneru... Rafiniranost kao zamor ostarjelog aristokrata, a nepatvorenost kao dokaz vitalnosti...?Prilično davno, jedan je Lončarić kockao pod križem na kojem je drveni Isus zgrčeno nosio svoju bol. Izgubivši, bacio je kamen na kip i Krist je počeo krvariti. Zemlja je progutala bezbožnika, a čudotvorni gotički kip našao je zaštitu u baroknoj katedrali Svetog Vida, koja je odbljesak venecijanske crkve Santa Maria della Salute... Mletački hram sagrađen je na temeljima od preko milijun trupaca koje su Frankopani sjekli u riječkom zaleđu... Povijest ponekad zna biti vrlo zamršena...Rijeka je grad koji ne očarava i ne zanosi, već je to mjesto za strpljive promatrače... Oni će tu naći i slike Gustava Klimta, Tiziana, Paola Veronesea i Giorgionea, kao i skulpture Antonia Canove-tako prisutnog u crkvi Svetog Petra u Rimu - no to neće biti ni lako, ni jednostavno... Jer moraju sačekati onaj trenutak kad mjesečina osvijetli duboke sjene uskih ulica i kada se, možda, ukažu neki od likova za koje se ne može reći da li su stvarni ili su tek junaci priča koje smo svi slušali u djetinjstvu...