HRVATSKI GRADOVI 2008. - CAVTAT (0. DOTISAK)

Motiv: Župna crkva sv. Nikole CAVTAT Cavtat, smješten gotovo na samom jugu Hrvatske, zauzima prostor dvaju poluotoka – Rata i Sustjepana – ispred kojih se nalaze tri nenaseljena otoka: Mrkan, Bobara i Supetar. Na području Cavtata nalazimo tragove života još od prapovijesti. Pretpostavlja se da se prapovijesna utvrđena gradina nalazila na najvišoj točki poluotoka Rata, na mjestu današnjega groblja. Antički Epidaur prvi se put spominje 47. g. pr. K. u kontekstu građanskog rata između Cezara i Pompeja kao rimski praesidium. Plinije već govori o naselju sa statusom kolonije. Ime mjesta ilirskog je podrijetla, a doslovan prijevod glasio bi «iza šume» (epi = iza; dauro, deuro = šuma). Nalazi iz antičkog vremena su brojni, međutim, do danas nisu provedena sustavna arheološka istraživanja koja bi pobliže odredila smještaj antičkog Epidaura i njegovih glavnih dijelova. Pretpostavlja se da se grad nalazio na mjestu današnjega starog dijela Cavtata, na južnoj padini poluotoka Rata. Grad se opskrbljivao pitkom vodom iz izvora Vodovađa. Izvorska voda dopremana je akveduktom koji se protezao uz konavosko polje, kroz nekadašnji epidaurski ager, u dužini od 14 do 15 kilometara. O trgovačkoj i pomorskoj aktivnosti Epidaura svjedoče čak tri antička brodoloma u cavtatskom akvatoriju, s bogatim nalazištima amfora i dolija. Materijalni tragovi i pisani izvori svakako upućuju na znatnu ulogu antičkog Epidaura u životu rimske provincije Dalmacije. Na cavtatskom području sačuvana su čak dva spomenika orijentalnog mitraističkog kulta koji potječu iz III./IV. stoljeća. Svetište (spelej) s reljefnim prikazom boga Mitre koji ubija bika nalazi se u konavoskom selu Močići, u čijoj su blizini nekad bile smještene rimske kohorte. Nešto lošije izrade i manjih dimenzija je reljef Mitre koji se nekad nalazio u blizini sadašnje crkve sv. Đurđa, a danas je uzidan u rodnoj kući Baltazara Bogišića na cavtatskoj rivi. Još je sveti Jeronim u svoje vrijeme pisao o životu svetoga Hilariona. Naime, legenda kaže da je taj pustinjak 365. godine spasio ondašnje stanovništvo od strašnog zmaja Boasa koji je živio u špilji Šipun na poluotoku Ratu. Prevevši ga na suprotnu obalu, u Mline, zmaj je spaljen, a zahvalni narod je na tom mjestu podigao crkvicu posvećenu sv. Ilaru, koja se danas zaista ondje i nalazi. Prema legendi Epidaur su razorila barbarska plemena – Slaveni i Avari – a izbjeglice iz Epidaura osnovale su Dubrovnik. Otud potječe jedan od naziva Cavtata, Ragusa vecchia, dok je današnje ime Cavtat izvedeno iz latinske riječi civitas. Nije utvrđeno jesu li Epidaur razorili barbari ili je njegovu napuštanju pridonijela neka prirodna katastrofa. Sudbina Cavtata u ranom srednjem vijeku gotovo nam je nepoznata. Na otoku Mrkanu pred Cavtatom nalazila se ranoromanička crkva sv. Mihovila podignuta nad kasnoantičkom memorijom, a uz nju bio je kompleks benediktinskog samostana. Samostan je vjerojatno podignut u prvoj polovini 11. stoljeća. U 13. stoljeću benediktinci ga napuštaju, a 1377. i mrkansko-trebinjski biskupi. Na Mrkanu su se, kao i na Bobari i Supetru, nalazili lazareti Dubrovačke Republike. Pouzdano znamo da je u 13. stoljeću Cavtat pripadao već ojačaloj Dubrovačkoj Republici, ali je 1301. godine ponovno izgubljen. Konačno, nakon što je istočni dio Konavala kupljen od Sandalja Hranića 1419. godine, Cavtat je zajedno sa zapadnim dijelom Konavala kupila Dubrovačka Republika od bosanskih velikaša braće Pavlovića 1426. godine. Od tog vremena pa do njezina pada Cavtat se nalazi u sastavu Dubrovačke Republike. Budući da je planiran kao zbjeg u slučaju opasnosti za stanovništvo jednog dijela Konavala, Cavtat je najprije utvrđen zidinama s četvrtastim kulama i gradskim vratima. Zemlja poluotoka Rata je 1466. godine parcelirana u duge uske pruge, slijedeći vjerojatno antičku podjelu. Po dvije pruge omeđene su ulicama te visokim ogradnim zidovima unutar kojih se počinju podizati vlastelinske kuće i ljetnikovci s prostranim terasama i vrtovima. Kao što je u Dubrovačkoj Republici bilo uobičajeno kod prisvajanja novog teritorija, nakon utvrđivanja grada počela je gradnja franjevačkog samostana (1483.) te Kneževog (kapetanovog) dvora (1555.). Iz 15. stoljeća potječe i današnja župna crkva sv. Nikole. S prestankom opasnosti od ratnih sukoba te time i potrebe za zbjegom Cavtat se postupno pretvara u prostor ladanjskoga karaktera. U 18. stoljeću grad se širi i gradi sa sjeverne strane poluotoka Rata i ulice Prijeko, intenzivira se gradnja u središnjem dijelu te se grade objekti uz obalni pojas. U poznom razdoblju Dubrovačke Republike Cavtat se razvija u važnu luku. Iduće stoljeće donosi pad Republike (1806.), te se Cavtat kratko vrijeme nalazi pod francuskom, a potom i pod austrijskom upravom. Cavtat postaje mjesto s iznimno živim trgovačkim, ali i političkim životom. To je doba iznjedrilo cavtatske velikane poput političara Mihe Klaića (1829. – 1896.) i Frane Supila (1870. – 1917.), pravnika i znanstvenika Baltazara Bogišića (1834. – 1908.) te slikara europske slave Vlahe Bukovca (1855. – 1922.). U prvoj polovini 20. stoljeća život Cavtata znatno su obilježile brodovlasničke obitelji Račić i Banac, čije vile i danas dominiraju ovim prostorom. Poznanstvo s Marijom Račić-Banac dovelo je u Cavtat i kipara Ivana Meštrovića. Njegov Mauzolej obitelji Račić, skladan spoj arhitekture i skulpture, danas se uzdiže iznad Cavtata na najvišoj točki poluotoka Rata. Građen je između 1921. i 1922. godine na mjestu kapele sv. Roka. Današnji Cavtat administrativno je središte Općine Konavle osnovane 1993. godine. Lucija Vuković