HRVATSKO MODERNO SLIKARSTVO 2007. - IVAN BENKOVIĆ

Ivan Benković (1886. – 1918.) Prerana smrt Ivana Benkovića (Rečica kraj Karlovca, 12. travnja 1886. – Chicago, 23. listopada 1918.), rani odlazak u Ameriku (1912.) te njegova opredijeljenost za crtačke tehnike predstavljaju tri glavna razloga zbog kojih je ovaj talentirani ilustrator, grafičar i slikar dugo vremena bio zaboravljen i zanemaren. Nakon djetinjstva provedenog u rodnom mjestu Rečici te gimnazijskog školovanja u Karlovcu studirao je na Višoj školi za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu. Njegovi profesori Bela Čikoš Sesija i Menci Clement Crnčić odredili su njegovo rano formativno razdoblje, posebice Crnčić koji je kod mnogih svojih učenika razvio sklonost za crtačko i grafičko izražavanje. Završivši školovanje s izvrsnim uspjehom i pohvalama, na preporuku Ise Kršnjavog dobio je stipendiju za usavršavanje u Beču, gdje je boravio tri mjeseca 1911. godine. Već početkom 1912. godine dobio je stipendiju za usavršavanje u Parizu, koju je željno iščekivao. U Parizu se susretao i družio s Miroslavom Kraljevićem, Mihovilom Krušlinom, Ivanom Meštrovićem i ostalima. Druženje s Miroslavom Kraljevićem moglo je ostaviti traga u njihovoj zajedničkoj sklonosti i gotovo neutaživoj težnji da sav vidljivi svijet pretvaraju u crtež, da se ruka danomice neprestano usavršava u crtačkoj vještini, u prikazima motiva pariških bulevara i kavanskih kokota te konačno i u određenoj srodnosti njihovih crtačkih izraza, posebice u duhovitim, odnosno u elementima bliskim karikaturi. Ovo relativno kratko druženje (Benković boravi u Parizu od veljače do srpnja 1912.) rezultiralo je izvrsnim Kraljevićevim portretom Ivana Benkovića koji se nalazi u Modernoj galeriji u Zagrebu. Iz Benkovićevih autobiografskih bilježaka doznaje se da je u Parizu stavio težište na unutarnje usavršavanje te da je većinu pariških radova uništio. U listopadu 1912. godine otvorio je u Ulrichovu salonu svoju jedinu izložbu priređenu za života u Zagrebu, oženio se Marijom Anger te je četiri dana poslije sa ženom otputovao u Ameriku. Ondje se obratio za pomoć Nikoli Tesli koji ga je preporučio udruženju Hrvatski savez i novinama Hrvatski svijet, za koje radi na osnovi nekoliko narudžaba. Nakon toga počinje intenzivnije raditi kao ilustrator u časopisima te izrađivati reklame za trgovine. Početkom 1915. godine preselio se u Chicago i otvorio studio kao «dizajner, ilustrator i karikaturist». U to vrijeme izrađivao je ilustracije za narodne pjesme: Kraljevića Marka nadmudrila djevojka i Smrt Smail-age Čengića. Konačno je 1917. godine uspio dobiti stalno radno mjesto u mjesečniku Extension Magazine, a istodobno je surađivao u različitim novinama gdje je najčešće objavljivao karikature. Tek počelu karijeru prekinula je epidemija, tzv. španjolske groznice. Umro je u 32. godini života. Za života nije mnogo izlagao. Tek posmrtno izložbe povremeno podsjećaju na Benkovićev likovni dar. U Samoboru je 1968. godine priređena memorijalna izložba u povodu pedesete obljetnice njegove smrti, a 1992. godine retrospektivna izložba u Gradskom muzeju u Karlovcu. To su bile prigode kada je stručna i šira javnost mogla upoznati Benkovićevo djelo koje ga prije svega izdvaja kao vrsnoga crtača i nadarenoga grafičara. U sadašnjem stalnom postavu Moderne galerije u Zagrebu izložene su njegove dvije slike: Chicago, nastala oko 1914., i Bridgeport, iz 1914. godine. Na obje slike uočljiv je Benkovićev dar za pronalaženje neobičnih kutova promatranja motiva te profinjena skala tonova i treperave, guste mreže poteza. Zanimljiv je i svojevrstan reklamni plakat koji je načinio za vlastitu promidžbu u Americi, a na kojem se deklarira kao «dizajner, ilustrator i karikaturist». To ga obilježava kao skromnog i svjesnog posvećenosti području primijenjenih umjetnosti, prije svega grafičkoj industriji, a ujedno je i jedna od prvih, ako ne i prva reklama te vrste nastala rukom jednoga likovnog stvaratelja iz Hrvatske. Frano Dulibić