KAROL WOJTYLA (1920.) - PAPA IVAN PAVAO II.

Motiv: fotografija Gabrijela Bouysa (foto France Presse) OPROŠTAJ SA ZEMLJOM Papa Ivan Pavao II. po četvrti put našao se u Hrvatskoj. Ovaj put da ostane zauvijek, razasut u ljubavima po njoj i po cijelom svijetu kao prah u svijetlim zrakama. Toliko pristajanja uz jedno ljudsko biće svijet već dugo nije pokazao. Kad bi se tražilo obrazloženje za tu jednodušnost, ne bi je bilo teško naći u čitkim vrlinama uzorne biografije. Ivan Pavao Drugi svojim je iznimnim svojstvima sa trideset i sedam godina postao najmlađi poljski biskup (1958.), zatim nadbiskup (1964.), kardinal (1967.) i s pedeset i osam godina papa. Prvi papa Slaven, došao iz komunističkoga svijeta, upoznao je život u njegovim najrazličitijim oblicima. Bio je i radnik u kamenolomu, i pjesnik, bavio se kazalištem, cijeli život volio sport. Ne apstraktan činovnik religije, nego čovjek s dušom, tijelom i svim njihovim iskustvima. Njegova je kršćanska ponuda bila otvaranje granica vjera i nacija za ljubav prema svakom bližnjem. Bio je pravedan, tolerantan, dosljedan, spreman na poniznost i na opraštanje. Ni na što slijep, prema svemu blag, kucao je na savjesti nepodmitljivo i trajno, rušeći barijere ideologija i prokazujući zloporabe moći. Shvaćajući svoje poslanje kao održavanje najviših ideala i kriterija, nije od njih odustajao u tezama, ali je razumijevao tegobe pojedinačnih života. Tom Poljaku iz Bijele Hrvatske Hrvatska duguje najsnažniju potporu u težnjama za opstankom, identifikacijom i afirmacijom - u svemu u čemu je bila čista i pravedna. Duguje mu i opomene koje valja zauvijek pamtiti. Čak tri je puta pohodio naše tlo (1994., 1998. kad je proglasio blaženim kardinala Stepinca, te 2003.). No, svim podacima uzorne biografije može se obrazložiti nepodijeljeno poštovanje, ali za takvu količinu ljubavi kakva prati Papin odlazak bilo je potrebno još nešto. Čovjek koji je investirao svu svoju snagu u opće dobro postao je najljudskiji kad je ovladao vlastitom patnjom i slabošću. Trošio se kao svijeća do posljednjega časa, osvjetljujući put prema visokom svijetu dobra - put koji može započeti samo u svačijem srcu. Ono što je za njim ostalo sveti je trag.