KULE I UTVRDE - FRANKOPANSKI KAŠTEL

Ogulin, Frankapanski kaštel, oko 1500. godine Ogulinski kaštel središnja je i najznamenitija građevina toga grada, ujedno i utvrda koja je značila začetak, ishodište kasnijega naselja. Kad su osmanlijske provale kroz ove krajeve postale učestale i okrutne te nakon što se 1493. godine odigrala tragična Krbavska bitka i ne manje teško tursko pustošenje Modruša, knez Bernardin Frankapan (oko 1453. – oko 1530.) započeo je nedaleko od toga svoga srednjovjekovnoga grada s podizanjem nove utvrde u dolini. Riječ je dakle o posljednjim godinama 15. stoljeća, a novi je ogulinski kaštel u povijesnim dokumentima prvi put spomenut 1500. godine. Isprva frankapanski, Ogulin će, međutim, uskoro dobiti krajišku vojnu posadu (1553.), a ubrzo će novo naselje postati i sjedištem kapetanije (oko 1570.). Poradi teških prilika, nazočnost vojske i vojni utjecaj na razvoj naselja potrajat će do u 18. stoljeće. Frankapanski kaštel podignut je uz korito rijeke Dobre, koja se ovdje u dubokom usjeku gubi u podzemlju (Đulin ponor). Kada bi rijeka, međutim, nabujala, razlila bi se u prokope oko kaštela i tako ga još bolje štitila. Današnji kaštel zapravo je ostatak utvrđenoga malenog naselja, okruženog zidovima nepravilna oblika i pojačanih s više zaobljenih kula. Prvobitno ogulinsko naselje bilo je smješteno unutar toga nepravilnog prostora, a sastojalo se, dakako, od drvenih kućica. Glavni ulaz u utvrđeni prostor bio je s juga, podiznim mostom preko prokopa te kroz ulaznu kulu. Ti su dijelovi kasnije srušeni jer ondje danas prolazi cesta između kaštela i Đulina ponora, no tik uz cestu još stoji kapela svetoga Bernardina, koja čuva spomen na svoga graditelja, kneza Bernardina Frankapana. Sam kaštel stoji na jugoistočnoj strani nekadašnje utvrde, na mjestu koje je tražilo pojačanu zaštitu. Riječ je o jednokrilnoj trokatnoj građevini na čijim su krajevima zaobljene kule koje je malo nadvisuju. Nekoć je na unutarnjoj strani imala posebno dvorište okruženo zidom, kojim je bila zaštićena i prema naselju. Dvije kule kaštela lijepo izražavaju doba u kojemu su nastale jer s jedne strane imaju zamjetnu visinu i time čuvaju još nešto od srednjovjekovnih obrambenih shvaćanja, a s druge strane zaobljena su oblika, pokazujući time već prisutnost novih renesansnih načela.