KULE I UTVRDE - KOSTAJNICA

Marke su tiskane u arcima od 20, a izdana je i omotnica prvog dana (FDC). HRVATSKA KOSTAJNICA Hrvatska Kostajnica smjestila se uz obalu rijeke Une u podnožju brda Djeda. Ime Kostajnica prvi se puta spominje 1240. godine u povelji izdanoj u Dubici. U 15. stoljeću se prvi puta spominju njezine utvrde (1440), kada se spominje kaštel na unskom otoku. U svojoj bogatoj povijesti bila je i u posjedu Frankopana (1442), pa Zrinskih u 16. soljeću, koji su od Kostajnice napravili “vrata” Hrvatske. Pod tursku vlast pala je 1556. godine osvajanjem kostajničkog kaštela, i od tada služi za obranu granice na Uni. Kao i većina banovinskih naselja, Kostajnica potpada pod carsku upravu od 1699., i od ranog je 18. stoljeća u sklopu Vojne krajine. Zbog svoje važnosti graničnog grada, trgovačkog središta i prometnog čvorišta, kostajnička će se utvrda pojačavati. Već 1702. inženjer Tiell daje prijedloge za građevinske radove, i traži da se na unskom otoku poprave stare utvrde, ali i sagradi kuće i zgrade od drveta za vojsku, te sve ogradi palisadama. Kaštel je ralativno malen u odnosu na druge utvrde, ali je sav dobro zaštićen vodom sa svih strana, a nad njim se osovio visoki brijeg do kojega vodi most. Na bosanskoj strani nalazi se jedna čvrsto građena kula. Sam utvrđeni grad ima poligonalni oblik i građen je na jakim kamenim temeljima. Na zidinama se ističe velika polukružna kula sa strijelnicama, te dvije jake četverokutne kule. Kako, međutim, obrana pred Turcima nije mogla biti efikasna samo kaštelom na otočiću, već se tada pomišljalo na dograđivanje utvrde na brdu Djed nad gradom s hrvatske strane. Nad mjestom, na uzvisini Djed, još je početkom 18. stoljeća stajala kvadratna utvrda s čardakom u središtu. Uskoro je počela dogradnja šiljastih bastiona na uglovima i revelina. No, kao i drugdje na području vojne krajine, 1735. godine F. du Portal de Monteau počinje gradnju nove utvrde, u koju su bili integrirani i stariji dijelovi. Međutim utvrda nije bila dovršena prema projektu, kako to svjedoče današnji ostaci. Ona je asimetričnog oblika jer nije izgrađen sjeveroistočni polubastion, a čini se da je krajem 18. stoljeća već bila zapuštena. Danas se unutar izletišta s parkom vide znatni ostaci utvrde.