KULE I UTVRDE - MINČETA

Marke su tiskane u arcima od 20, a izdana je i omotnica prvog dana (FDC). MINČETA Najistaknutija točka obrambenog sustava Dubrovnika prema kopnu jest okrugla kula Minčeta. Ime joj potječe od vlastelinske obitelji Menčetić, na čijem je nekadašnjem imanju sagrađena. Svojom visinom i obujmom dominira sjeverozapadnim povišenim dijelom grada i zidina. Prvotno je izgrađena 1319. godine kao jaka četverokutna kula, a gradio ju je dubrovački graditelj Nicifor Ranjina. Kako je pad Carigrada 1453. godine bio jasan znak Dubrovčanima da moraju hitno poduzeti opsežne obrambene mjere, jedan od prvih i najvažnijih zadataka bilo je pojačanje upravo ovog, najistaknutijeg dijela fortifikacije. Republika je u pomoć pozvala jednog od najznamenitijih graditelja u Europi, Firentinca Michelozza di Bartolemea. Među glavnim projektima koje je Michelozzo izveo sredinom 15. stoljeća jest pregradnja Minčete (1461.). Oko postojeće četvrtaste kule Michelozzo je izgradio široko oblo utvrđenje prilagođeno novom načinu ratovanja te ga povezao s novoizgrađenim sustavom niskog ukošenog predziđa, koje je izgradio ispred sjeverne linije srednjovjekovnih gradskih zidina. Tako je kopnena strana, kojoj je prijetila najveća opasnost, učvršćena na suvremen način, koji je za šezdesete godine 15. stoljeća bio gotovo jedinstven u svijetu. Impozantan tambur, bez kosine (skarpe) u podnožju, s tankim kordonskim vijencem bez konzola, sadrži kazamate povezane s tri kružna hodnika. Prvi je kat Michelozzo pripremio kao pokriveni ulaz odakle je rasporedio kružno kretanje svojih hodnika ostavljajući završno krunište nedirnutim. Nije sigurno je li i poligonalno podnožje Michelozzovo dijelo. Uzme li se u obzir kula Zvjezdan (Bokar), može se pretpostaviti da je i podnožje Minčete zamislio okruglim, a da je ono kasnije bilo izvedeno poligonalno. Neposredno nakon iznenadna odlaska slavnog Michelozza gradilište dubrovačkih zidina naslijedio je Juraj Dalmatinac pa je moguće da ga je došao upravo po Michelozzovoj preporuci. Preostao mu je zadatak da sa suvremenim povlačenjem mehanizma obrane u donje dijelove prilagodi preostali dio stare četverokutne kule. Morao je, na sada već zastarjeli način, nastaviti i gradnju uvis – protivno Michelozzu – kako bi se obrana mogla okupljati na kruništu. Dio četverokutne kule obavio je plaštom valjka vrlo debelih zidova, ostavivši prema gradu usjek kakav je postojao na staroj Minčeti. Današnji oblik Minčete, čije se krunište arhaično izdiže nad suvremenim Michelozzovim zdanjem, završili su Jurjevi nasljednici 1464. godine, a danas je ona simbol neosvojivosti Grada.