KULE I UTVRDE - KULA I UTVRDA VALPOVO

VALPOVO Grad Valpovo smješten je u sjeveroistočnom dijelu Hrvatske i sa svojim pejsažem predstavlja jedno od najizrazitijih ravničarskih područja Hrvatske. Nastanak grada povezuje se s naseljavanjem hrvatskih i njemačkih kolonista u doba vladavine Ludovika Njemačkog, a grad je, prema predaji, dobio ime prema jednom od novopridošlih stanovnika – Wulpu. Prvi poznati vlasnik feudalnog posjeda Valpo (Walpo) bio je mađarski velikaš Ivan Suljagić (Solyagy). Krajem 14. stoljeća valpovački je posjed pripao velikašu Dragoviću, a 1404. darovao ga je kralj Sigismund knezu Ivanu Moroviću. Oko 1410. godine podigao je Ivan Morović jaku tvrđu, buduće središte valpovačkog vlastelinstva, koja se održala sve do danas, a njezina visoka glavna kula u narodu nosi naziv "Turska kula". 1543. godine Valpovo podpada pod tursku vlast, a od 1687. godine njime vlada Bečka komora. Od 1721. valpovački je posjed darovan Petru Antunu Hilleprandu od Prandaua. Porodica Hilleprand-Prandau pregradila je burg Valpovo u dvorac. Burg opasan jarcima imao je osnovu u obliku trokuta sa zaobljenim stranicama, a i nakon pregradnje u dvorac s kasnobarokno-klasicističkim oznakama zadržao je osnovne karakteristike srednjovjekovne utvrde. Nacrt Valpova iz 17. stoljeća pokazuje da se prilikom barokizacije od tlocrtne dispozije nije mnogo odstupalo. Od kasnosrednjovjekovne utvrde sačuvana je cilindrična trokatna kula s kamenim stubištem, gotički dovratnik, i niz dekorativnih detalja. Od 1885. g. do završetka II. svjetskog rata posjed je u vlasništvu grofovske obitelji Normann. U Valpovu je smješten i jedan od najljepših parkova Slavonije i Baranje, čiji je osnivač bio barun Josip Prandau. Perivoj se proteže se na površini oko 25 ha i jedan je od najvrijednijih primjera pejsažno-parkovne arhitekture Hrvatske. Preoblikovan je u duhu romantizma i historicizma, a pripada tipu klasičnog engleskog vrta.