LOKOMOTIVE I. 2008. - MÁV 651/JŽ 31

Motiv: Parna lokomotiva serije MÁV 651/JŽ 31 Razvoj lokomotiva na parni pogon označio je početak tehničke revolucije. Ovaj proces počinje 1814. kad je George Stephenson konstruirao prvu lokomotivu u kojoj se koristio parni stroj Jamesa Watta. Lokomotiva je nazvana «Mylord», a mogla je vući teret od 30 tona brzinom od 6 km/h. Do 1820. godine izrađeno je šesnaest takvih lokomotiva koje su se rabile u engleskim rudnicima. Potom je ubrzo pokrenuta gradnja željezničkih pruga za javni promet, što je potaknulo i intenzivan razvoj parnih lokomotiva. U Austriji je prva parna lokomotiva izrađena 1840. i nosila je ime «Patria». Prometovala je od 1841. do 1862. Godine 1846. tvornica Sigl u Bečkom Novom Mjestu izradila je prvu parnu lokomotivu s trima spojenim osovinama. Prve lokomotive bile su jednostavne (tipa A ili tipa B), imale su mali učinak, malo osovinsko opterećenje i niskotlačne kotlove. Početkom 1860-ih godina izrađivane su lokomotive savršenijih i jednostavnijih tipova konstruirane tako da imaju više istovjetnih dijelova. Tijekom desetak godina proizvedeno je nekoliko stotina takvih lokomotiva više serija od kojih su neke prometovale i na prugama u Hrvatskoj. Mađarska industrija počela je izrađivati parne lokomotive 1873. u tvornici strojeva MÁV Gépgyár u Budimpešti. Prve lokomotive izrađivali su prema projektima austrijske tvornice lokomotiva Sigl, a poslije prema vlastitim nacrtima. Prve lokomotive imale su nisko ležeće kotlove, dugačke dimne komore i visoke dimnjake. Noviji tipovi lokomotiva počeli su se izrađivati krajem XIX. stoljeća kad su lokomotive za teretni promet trebale imati veću vučnu silu, dok su lokomotive za putnički promet trebale razvijati veće brzine. U ovoj tvornici izrađivane su i lokomotive posebno prilagođene teškim brdskim prugama, među kojima je bila i ona prema Rijeci. To su bile jake lokomotive s dvojnim mehanizmom «Mallet», serija MÁV 401/JŽ 27, MÁV 601/JŽ 32 i MÁV 651/JŽ 31. Za nizinske, manje zahtjevne gospodarske pruge lokalnoga značenja rabljene su lokomotive serija MÁV 375/JŽ 51, MÁV 22/JŽ 16, MÁV 342/JŽ 17 i MÁV 370/JŽ 120. Nakon Drugog svjetskog rata izrađivane su moderne parne lokomotive velike vučne sile s brojnim novim uređajima i automatskim uređajem za loženje. Petnaestak godina poslije razvoj parnih lokomotiva je obustavljen zbog njihove postupne zamjene ekonomičnijim električnim i dizelskim lokomotivama. U Hrvatskoj je u razdoblju od izgradnje prvih kilometara željezničkih pruga 1860., pa sve do 1988. godine, kad je iz prometa povučena i posljednja parna lokomotiva, prometovalo 64 serija parnih lokomotiva. Sve su one isprva izrađivane u Austriji, potom u Mađarskoj, a od 1918. i u Njemačkoj. Godine 1937. i u Hrvatskoj je počela proizvodnja parnih lokomotiva, i to u ondašnjoj Prvoj jugoslavenskoj tvornici lokomotiva i mostova u Slavonskom Brodu, današnjem Holdingu «Đuro Đaković». Prva je izrađena tenderska lokomotiva oznake JDŽ 16-014 koja je dobila naziv «Sava». Poslije su u ovoj tvornici izrađivane i lokomotive drugih JŽ-ovih serija, primjerice serije 51, 62 i 38. Nemamo pouzdanih podataka o seriji lokomotive koja je 1860. prošla kroz Hrvatsku prvom prugom između Pragerskog, Čakovca i Kotoribe prema Mađarskoj, no možemo reći da je dvije godine poslije prvi vlak u Zagreb dovezla lokomotiva austrijske proizvodnje serije SüdB 29/JŽ 124. U Hrvatskoj je parna vuča intenzivno korištena stotinu godina, sve do 1960-ih godina kad su se u promet počela uvoditi električna i dizelska vozila. Slijedom toga sustavno je smanjivan broj parnih lokomotiva koji je sa 721 lokomotive 1952. godine smanjen na 11 lokomotiva 1984. godine. Početak ukidanja parne vuče u Hrvatskoj najavljen je 1. ožujka 1976. kad je iz zagrebačke ložionice ispraćena posljednja parna lokomotiva oznake JŽ 11-001/MÁV 424. Posljednja parna lokomotiva u Hrvatskoj prometovala je 20. srpnja 1988. između Pleternice i Našica, a 23. rujna iste godine iz kolodvora Pakrac službeno je otpremljena posljednja parna lokomotiva oznake JŽ 51-144. O povijesti parne vuče u Hrvatskoj danas svjedoči 36 parnih lokomotiva 13 različitih serija koje se nalaze u fundusu Hrvatskog željezničkog muzeja. Nastale su između 1894. i 1961. godine. Ova zbirka parnih lokomotiva je vrijedna, ima svoje raritete, ali u njoj nesumnjivo nedostaju primjerci nekih karakterističnih serija, primjerice JŽ-ovih serija 01, 06, 32, 37, 38, 26, 20 i 126. Nažalost, one su izrezane prije 1991. godine kad je osnovan Hrvatski željeznički muzej kao ovlašten «skrbnik» očuvanja željezničke povijesti. Uz sačuvane muzejske lokomotive, kao uspomena na razdoblje parne vuče ostala su zabilježena i popularna imena koja su prema nekim specifičnim osobitostima željezničari davali pojedinim serijama parnih lokomotiva. Tako će se pamtiti «Mađarice» (serija MÁV 375/JŽ 51), «Katice» (serija MÁV 326/JŽ 125), «Špičoke», «Hiljadarke»(serija SHS 1000/JŽ 01), «Mikado», «Pacifik» (serija SHS 389/JŽ 05) i «Germanke» (serija DRB 52/JŽ 33). Očuvanju povijesti parne vuče u Hrvatskoj nesumnjivo pridonosi i izdavanje poštanskih maraka s temom parnih lokomotiva. Parna lokomotiva serije MÁV 651/JŽ 31 Ove lokomotive izrađivane su u mađarskoj tvornici MÁV Gépgyár u Budimpešti između 1909. i 1914. godine, i to kao prve lokomotive sa šest pogonskih osovina. Rabljene su za vuču teretnih vlakova. Snaga lokomotiva bila je 765 kW, odnosno 1040 KS, duljina 18 734 mm, težina 79,8 t, a najveća brzina 50 km/h. U Hrvatskoj je bilo devet lokomotiva iz te serije, vukle su teretne vlakove na, tzv. riječkoj pruzi, a potom i na ličkoj pruzi. Prometovale su do sredine 1960-ih godina. Danas nije sačuvana ni jedna lokomotiva iz te serije. Helena Bunijevac