MALA ČIGRA - sjedi

Motiv: Mala čigra (Sterna albifrons) Hrvatska pošta je u suradnji sa Svjetskim fondom za očuvanje prirode (World Widelife Fund For Nature – WWF), izdala četiri prigodne poštanske marke s motivom male čigre. Na markama je otisnut znak pande, odnosno logotip WWF-a, uz suglasnost registriranog vlasnika zaštitnog znaka. Među najljepšim, najatraktivnijim i najugroženijim krajobraznim bogatstvima i vrijednostima u Hrvatskoj i Europi svakako su rijeke sa šljunkovitim i pjeskovitim sprudovima i otocima, plićacima i limanima, brzacima i tišinama, virovima i gredama, rukavcima i barama, odronjenim strmim riječnim obalama i mnogim drugim oblicima koje stvaraju rijeke. U Hrvatskoj male čigre nastavaju upravo takva staništa i umnogome dijele njihovu sudbinu: među najljepšima su, najprivlačnijim i najugroženijim pticama. Male čigre su najmanje, ali i najelegantnije te najspretnije naše čigre. Tijelo im je vitko (od vrha kljuna do vrha repa duge su od 22 do 24 cm), pa su vrlo lagane – teže svega 40 do 60 grama. Usto, njihova krila su vrlo duga (raspon im je od 50 do 55 cm). Zato je njihov let vrlo lagan, okretan i skladan. Takav način leta malim čigrama je vrlo važan jer se hrane sitnim ribama, račićima i kukcima, što zahtijeva ustrajan let nad rijekom, osobito nad riječnim plićacima i rukavcima. Dok love, lete nisko nad rijekom, od dva do tri, pa sve do visine od 10 do 12 metara iznad površine vode. Kad uoče ribicu ili račića, strelovito se obrušavaju, zaranjaju i grabe plijen. Ako plijen dobro ne vide, prije obrušavanja nad njim zatrepere (treperenje je poseban način leta kada ptice mašući krilima «stoje» na jednom mjestu) kako bi ga bolje vidjele. Pri tome paze da im sunce bude iza leđa da bi bolje vidjele plijen i da bi plijen lošije vidio njih. Uspješnost lova, ovisno o vidljivosti (vidljivost smanjuju mutnoća vode, valovitost površine itd.), varira između 60 i 20 posto. Ribice kojima se hrane obično su dugačke od 4 do 6 cm, a najveće ne prelaze 10-ak cm. Osim u vodi, male čigre love i kukce u letu, obično nisko nad vodom. Male čigre se gnijezde u kolonijama na neobraslim ili slabo obraslim, obično šljunkovitim otocima, najčešće u zajednicama s većom i brojnijom crvenokljunom čigrom. Parove stvaraju još za vrijeme proljetne selidbe ili po dolasku na gnjezdišta tijekom svibnja, a par ostaje zajedno obično nekoliko sezona gniježđenja. Gnijezdo je plitka udubina u tlu obično obložena s malo biljnog materijala. Polog se obično sastoji od dva do tri jaja, a na jajima sjede oba partnera, no ženka ipak nešto više. Ptići se izlegu nakon 21 dana, a oba roditelja ih hrane i brinu se za njih. Dok su ptići mali, ženka ostaje s njima cijeli dan i grije ih. Za to vrijeme mužjak lovi sâm i hrani i ptiće i ženku. Kada ptići budu stari 5 do 6 dana ili više, oba roditelja ih hrane, tako da povremeno ostaju sami. Mladi počinju letjeti nakon dvadesetak dana, a roditelji ih hrane još neko vrijeme dok se ne osamostale. Mnoge ptice ostaju u obiteljskim jatima i tijekom jesenje selidbe (obiteljsko jato čine roditelji i njihovi već osamostaljeni ptići). Otprilike dva tjedna nakon prvog leta male čigre napuštaju gnjezdište i raspršuju se po široj okolici. Na jesenju selidbu kreću krajem kolovoza i u rujnu. Zimovalište malih čigri proteže se od atlantske obale zapadne Afrike pa sve do njenoga krajnjeg juga te dalje uz obale Indijskog oceana na sjever do Kenije, uključujući i otočja na zapadu Indijskog oceana. Stoga su male čigre pravi svjetski putnici koji za vrijeme selidbi prelijeću tisuće kilometara obalne linije od Sredozemnog mora, preko Atlantika pa sve do Indijskog oceana. Taj ogromni put ponavljaju dvaput godišnje, ujesen i u proljeće. Ovako zahtjevan selidbeni sustav u sprezi s nesigurnim, promjenljivim staništem kao što je rijeka, za opstanak zahtijeva mnogo vještine i iskustva. Stoga su male čigre – u usporedbi s ostalim malim pticama – dugovječne: one koje prežive prvih nekoliko godina steknu dovoljno iskustva i vještina pa dožive i do 30-ak, a vjerojatno i više godina. U kontinentalnom dijelu Hrvatske male čigre gnijezde se još samo na gornjem toku Drave (dvije male kolonije s ukupno 5 do 6 parova) i na Savi nizvodno od Zagreba (jedna kolonija s 20-ak parova). Stoga ih smatramo vrlo ugroženima i prijeti im neposredna opasnost od izumiranja u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Najviše ih ugrožava neprestano uređivanje i kanaliziranje riječnih tokova ili potapanje rijeka umjetnim jezerima. Osim populacije malih čigri koja se gnijezdi na rijekama u Hrvatskoj postoji i mala populacija koja se gnijezdi na području od sjevernog dijela zadarskog otočja do Paga. Na malim, golim otočićima postoji 4 do 6 kolonija (ovisno o godini) s ukupno 30 do 40 parova. Te ptice love u plićacima i uvalama na isti način kao i one na rijekama. Nažalost, i ova populacija je ugrožena, najviše zbog sve većeg pritiska turizma, rekreativnih aktivnosti i ribarstva. Dragan Radović