PLAŠT HRVATSKO-UGARSKOG KRALJA LADISLAVA (blok) (ZAJEDNIČKO IZDANJE S POŠTOM MAĐARSKE)

Blok je zajedničko izdanje Hrvatske Pošte i Mađarske Pošte. Marka je izdana u bloku, a izdana je i omotnica prvoga dana (FDC), te list prvoga dana. MOTIV: KAZULA “LADISLAVOV PLAŠT”, tkanina Bizant, vezivo Regensburg, 11. st., 190 x 200 cm Ladislavov plašt jedan je od najstarijih i najvrednijih predmeta od tekstila koji se čuvaju u riznici zagrebačke katedrale. Njegov nastanak i dolazak u Zagreb dobrim dijelom zamagljen je velom srednjevjekovnih legendi i predaja. Ipak, sačuvan fragment originalnog natpisa izvezenog na crvenom komadu svile LADIZL * REG ukazuje na vjerodostojnost njegovog porijekla i čvrsto ga veže uz lik Ugarskog kralja Ladislava, brata hrvatske kraljice Jelene i osnivača Zagrebačke biskupije 1094. godine. Plašt je zagrebačkom biskupu blaženom Augustinu Kažotiću poklonio hrvatsko-ugarski kralj Karlo I Robert Anjou početkom 14. st. Neposredno nakon toga dolazi do prve preradnje kraljevskog plašta u kazulu. Prvi dokumentarni spomen Ladislavovog plašta nalazi se u inventaru riznice iz 1394., te zatim iz 1425., i 1602. godine. Nakon toga gubi mu se trag u dokumentima da bi ga 1873. godine u oltaru sv. Ladislava pronašao Ivan Krstitelj Tkalčić. Tkalčić navodi da je plašt tamo bio sklonjen zbog straha od turskih pustošenja. Neodgovarajuća pohrana u oltaru ujedno je i uzrok što su do našeg vremena stigli samo fragmenti originalnog plašta, ali ipak dostatni za sigurno utvrđivanje njegova nastanka i porijekla. Na plaštu su prikazani likovi kralja Ladislava i nepoznate kraljice. Prema jednom od tumačenja ove scene radi se o predaji hrvatske krune koju kralju Ladislavu uručuje njegova sestra kraljica Jelene, žena posljednjeg hrvatskog kralja Dmitra Zvonimira. No, za takvu interpretaciju nema dovoljno ni povijesnih, ni dokumentarnih osnova. Plašt je izrađen od svilenog lampasa, satkanog u XI. stoljeću u Bizantu. Indigo je plave boje, cijelom površinom protkan karakterističnim heksagonalnim ispunjenjem dvije vrste naizmjence poredanih stiliziranih florealnih ornamenata s palmetom i četiri srca u središtu. Aplicirani vezeni likovi kralja i kraljice, te već spomenuti natpis vjerojatno su nastali u samostanskoj radionici u Regensburgu. Likovi su linearni, jasne ranoromaničke morfologije što ih nedvojbeno smješta u jedanaesto stoljeće, kada je živo kralj Ladislav. Kruna i kraljevska odjeća vrlo su ikonografski bliski drugim tadašnjim prikazima kralja u hrvatskoj umjetnosti, reljefu na pluteju splitske katedrale i na fresci u dvorskoj kapeli blizu Stona, što dodatno potvrđuje vezu ovih likova s hrvatskom poviješću. Kao što je to napomenuto, plašt je već dolaskom u zagrebačku katedralu bio prerađen u kazulu, da bi nakon tog u nekoliko navrata bio prepravljan. Posljednji temeljiti i sveobuhvatni konzervatorsko-restauratorski zahvat izveden 1987. godine, u jednoj od najcjenjenijih restauratorskih radionica za stari tekstil Abegg-Stiftung u Riggisburgu kraj Berna, vratio je kazuli-plaštu njezin prvobitni izgled iz 14. st. Kolika god bila vrijednost i značenje Ladislavovog plašta za hrvatsku povijest i umjetnost, kao dokument jednog o ključnih trenutaka naše povijesti toliko je njegovo značenje i za cjelokupnu europsku povijest. Tek je nekoliko srednjovjekovnih kraljevskih plašteva, makar i u fragmentu, preživjelo burnih tisuću godina neprestanih mijena i razaranja. Miroslav Gašparović