POGLED U NEBO - 150 GODINA METEOROLOŠKIH MJERENJA U ZAGREBU I 50. OBLJETNICA METEOROLOŠKE POSTAJE NA ZAVIŽANU

Marke su izdane u sutisku u arku od 10 maraka (5 x 2) naizmjenično, a izdana je i omotnica prvoga dana (FDC). "Vrieme ne zanima samo izletnike od zabave; već kod turista o njemu gdjekada visi život. Brodaru, seljaku, gospodaru visi sva eksistencija o vremenu." To je 1897. u knjizi "Vrieme – Crtice iz meteorologije" napisao Oton Kučera veliki popularizator prirodnih znanosti posebice meteorogije. Moderna meteorologija proučava vrijeme, klimu i fizičke prirodne pojave u atmosferi pa joj pripada ime fizika atmosfere. Većina današnjih ljudi meteorologiju poistovjećuju s prognozom vremena što navodi na potpuno pogrešno mišljenje. Zato obilježavanje ovakvih obljetnica iz povijesti meteoroloških motrenja i mjerenja u Hrvatskoj služi za obogaćivanje i proširivanje znanja o meteorologiji u široj društvenoj zajednici. Zapise o neobičnim vremenskim prilikama na području današnje Hrvatske nalazimo već od devetog stoljeća. Međutim, instrumentalna mjerenja sporadički se javljaju tek od sedamnaestog stoljeća, a osobito pojačano u devetnaestom stoljeću. Početak mjerenja u Zagrebu smatra se osnutak meteorološkog opservatorija pri Hrvatsko-slavonskom gospodarskom društvu u Opatičkoj ulici 18 koja je započeo Danijel pl. Stanisavljević, financijski savjetnik, 17. veljače 1853. Instrumente i drugu opremu dobio je od bečke meteorološke uprave i po njihovim je propisima provodio motrenja tri puta na dan. Podatke je redovito objavljivao u tadašnjim novinama, kao i u tjedniku Gospodarske novine. Nakon nekoliko godina postaja je više puta selila da bi 1861. bila prenesena na Grič u tada novo osnovanu Veliku kraljevsku realku gdje je postaju vodio profesor fizike Ivan Stožir i razvio ju u samostalni opservatorij. Iz tog opservatorija izrasli su današnji Geofizički zavod "Andrija Mohorovičić", Državni hidrometeorološki zavod, Služba točnog vremena i Seizmološka služba. Od tada Meteorološki opservatorij na Griču radi neprekidno već više od 140 godina, pa su njegovi podaci vrlo dragocjeni i pogodni za proučavanje klimatskih promjena u ovom dijelu Europe i jedna od rijetkih takvih postaja sa sekularnim homogenim nizovima podataka u svijetu. Visoku kvalitetu zagrebačkih podataka održavali su Stožirovi nasljednici akademici Andrija Mohorovičić, Stjepan Škreb, Josip Goldberg, Berislav Makjanić, Dragutin Skoko i njihovi suradnici. Oni su od meteorološke postaje stvorili struku geofiziku, a osobito su razvili njene grane: meteorologiju, seizmologiju, klimatologiju, fizičku oceanografiju i srodne discipline, te primjenu u raznim granama ljudske djelatnosti. Pored toga razvili su geofiziku u egzaktnu znanstvenu disciplinu svjetskog glasa i studij geofizike na Geofizičkom odsjeku Prirodoslovno- matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu do međunarodne razine. Odvajanjem 1947. meteorološke službe od znanstveno-nastavne ustanove te osnivanjem Uprave meteorološke službe nastao je današnji Državni hidrometeorološki zavod, a mreža meteoroloških postaja u Hrvatskoj naglo se širi. Dana 1. listopada 1953. počela su redovita vremenska motrenja na meteorološkoj postaji Zavižan, na sjevernom Velebitu. Postaja je smještena podno vrha Vučjaka, na nadmorskoj visini 1594 m, što je čini najvišom meteorološkom postajom u Hrvatskoj. U početku je radila kao klimatološka postaja s tri vremenska motrenja na dan. Postupno se u ovoj postaji opseg vremenskih motrenja proširuje, a od 1. rujna 1964. godine redovito se dostavljaju dnevna vremenska izvješća za potrebe prognostičke službe, čime postaje i sinoptičkom postajom, te sustavna fenološka motrenja (praćenje razvojnih faza šumskog drveća i šiblja, te zeljastog bilja). Mjerenja na visinskoj meteorološkoj postaji Zavižan omogućuju utvrđivanje ovisnosti promjene klimatskih elemenata s nadmorskom visinom, što poboljšava saznanja o njihovoj prostornoj razdiobi pri izradi kartografskih prikaza. Program rada meteorološke postaje Zavižan znatno je širi od onoga na nizinskim postajama. Obavljaju se posebna mjerenja količine oborine koja potječe od magle, zatim mjerenja gustoće snježnog pokrivača i sadržaja vode u snijegu, određivanje oblika snježnih kristala, te vertilanog profila mjerenja minimalne temperature zraka. Usporedna mikroklimatološka istraživanja u pojedinim pretplaninskim fitocenozama su vrlo zanimljivi i korisni za šumarsku znanost i praksu. Zavižan je vrlo važna postaja za mjerenje prekograničnog prijenosa onečišćenja zraka. S meteorološke postaje na Zavižanu pružaju se daleki vidici, što omogućuju motrenje mnogih atmosferskih pojava i na velikim daljinama. Podaci o tome imaju korisnu primjenu u upozoravaju na opasne atmosferske procese. Meteorološka postaja na Zavižanu svojim je položajem, programom i kakvoćom rada vrhunski meteorološki objekt u Hrvatskoj. prof. dr. Ivan Penzar mr. Milan Sijerković mr. Višnja Vučetić