50. OBLJETNICA IOM-A

Marke su izdane u arcima od 20 maraka, a izdana je i prigodna omotnica prvog dana (FDC). Kada je Generalna skupština Ujedinjenih Naroda proglasila po prvi put 20. lipnja svjetskim danom izbjeglica, Visoki povjerenik za izbjeglice obratio joj se riječima: "Kao glas milijuna uglavnom bezglasnih ja vam se zahvaljujem. Izbjeglice zaslužuju naše uvažavanje i naše poštovanje. Poštovanje iznad svega. Dan izbjeglica mora postati trenutkom za sve nas da razmislimo što nam je činiti." Hrvatska se pošta pridružuje tom pozivu na njoj primjeren način, odajući poštovanje stotinama tisuća ponajprije vlastitih prognanika i izbjeglica, ali i milijunima o kojima govori Visoki povjerenik: izdanjem dviju prigodnih maraka. Posvećene su dvjema obljetnicama organizacija što se bave nesrećom bezglasnih - pedesetoj obljetnici Visokog povjereništva Ujedinjenih Naroda za izbjeglice UNHCR-u, i također pedesetoj obljetnici, nešto manje poznate ali ne i manje aktivne, Međunarodne organizacije za izbjeglice IOM. Za vrijeme netom završenog Domovinskog rata, Hrvatska je na svoju sreću ili nesreću imala prilike neposredno upoznati djelatnost obiju organizacija. Upravo su joj one pomogle da u jednom trenutku brine o preko tri četvrtine milijuna vlastitih i susjedovih izbjeglica. Iz našeg, poštanskog rakursa, više nego li dovoljan razlog da im se posvete marke kako bi se pridonijelo poštovanju i govoru bezglasnih. A tu je bezglasnost očajnika Hrvatska pošta povjerila svom suradniku Borisu Ljubičiću da je dizajnerskim načinom privede jeziku i progovori u njihovo ime. On odabire našoj generaciji toliko poznate motive, neposredne žrtve ratnog vihora: martirij pojedinca oslonjenog na zid, za prvu marku, i martirij skupine koja kroči preko imaginarne granice, za drugu - zavjetujući ih svijetloplavoj nadi zastave Ujedinjenih Naroda. Boji prema kojoj su posljednjih pola stoljeća usmjeravane tolike želje. I pod čijom su plavom sjenom načinjena bezbrojna plemenita djela. Taj lakonski govor dizajnera, premda IOM nije agencija OUN, odaje vjeru i priznanje predanim ljudima što kroz dvoje međunarodne agencije već pedeset godina nastoje biti pribježištem, utočištem i pomoći nesretnom dijelu čovječanstva. Pitanje je li modra nada u svakoj prilici uistinu bila na razini svoje zadaće, pada izvan dosega ove prigode. Čovječanstvo, partikularizirano ili globalizirano, suočavat će se i nadalje s tegobama i nesrećama što ih sobom nose navodne svojevoljne ekonomske migracije ili stvarna prisilna protjerivanja. I s potrebom za organizacijama poput UNHCR-a i IOM-a također.