GLJIVE 2013. - VRGANJ

Kraljevski vrganj (kraljevka)
lat. Boletus regius Krombholz

Kraljevski vrganj je zbog prekrasne karmin crvene boje klobuka istinski kralj među vrganjevkama, odnosno unutar gljiva roda Boletus. Osim toga, svoju ljepotu ističe i krasnom žutom bojom cjevčica na trusištu i stručku, koji je po cijeloj dužini prekriven finom istaknutom mrežicom jednake žute boje. Ova izvrsna jestiva gljiva nije u hrvatskim krajevima bogzna kakva rijetkost, dok je u sjevernim krajevima Europe veliki gljivarski događaj kad se nađe. U Gorskom kotaru je zbog oštrije klime i viših predjela također prava rijetkost, dok je u zagrebačkoj okolici, slavonskim šumama, Lici i južnim krajevima dosta česta vrsta.
Nedovoljno stručni sakupljači gljiva kraljevski vrganj zamjenjuju sa sličnim, ljupkim vrganjem (Boletus speciosus), koji ima vrlo sličnu boju klobuka i stručka. Također se zamjenjuje sa šiljatonogim vrganjem (Boletus appendiculatus), koji ima istu krasnu žutu boju trusišta (cjevčice) i stručka na kojem se ističe žuta mrežica. Spomenute dvije vrste gljiva međutim bitno se razlikuju od kraljevskog vrganja po tome što ozlijeđeno trusište (cjevčice), površina stručka i meso na presjeku plodišta mijenjaju boju i poplave. Kraljevski vrganj ne mijenja boju ni cjevčica, ni stručka, ni mesa plodišta, već ako se na tim mjestima nagnječi, i dalje zadržava krasnu žutu boju. Kraljevski vrganj ima još jednu vrlo karakterističnu odliku jer su na osnovi stručka redovito vidljive crvene mrlje koje nastaju nakon nagrizanja crva ili nekih drugih nametnika.
Brojne druge vrste vrganja mogu bojom klobuka sličiti kraljevskom vrganju, primjerice dupainov vrganj (Boletus dupaini), purpurnožuti vrganj (Boletus rhodoxanthus), vučji vrganj (Boletus lupinus) i tamnopurpurni vrganj (Boletus rhodopurpureus), koji listom imaju crveno ili crvenkasto trusište (cjevčice) i stručak te njihovo meso na presjeku naglo i jako poplavi po čemu se bitno razlikuju od kraljevskog vrganja.
Klobuk kraljevskog vrganja može narasti 5 do 15 cm široko, prilično je mesnat ili, kako kaže Blagaić, vanjkušast. Dok je gljiva vrlo mlada, klobuk ima polukružan oblik, a potom postaje konveksan ili malo zaravnan. Površina klobuka je po suhom vremenu prašnjava i suha, a ističe se prekrasnom karmin crvenkastom bojom s blago istaknutim ljubičastim tonom ispod koje proviruje žuta podloga. Cjevčice (rupice) su zlatnožute, pod starost naginju na uljanu boju, završavaju u pazušcu do stručka i na pritisak ne mijenjaju zlatnožutu boju. Stručak može biti visok 5 do 15 cm, ima valjkast oblik, na osnovi je redovito zadebljan i često gotovo pravokutno zavijen. Ispod klobuka je zlatnožut s istaknutom mrežicom jednake boje, a po dužini može mjestimice biti crveno mrljav, a na samoj osnovi često je crven kao krv. Meso ima tvrdu konzistenciju i žutu boju, ispod kožice klobuka je blago crvenkasto, a na osnovi stručka crvenkasto. Na presjeku cijelog plodišta meso ne mijenja boju, jedino je ispod kožice klobuka jedva vidljiv plavkasti ton. Spore imaju vretenast oblik, kao i kod drugih gljiva iz roda Boletus, a otrusina ili masa spora je maslinastosmeđa.
Miris i okus kraljevskog vrganja vrlo su ugodni, izvrsne je kakvoće, a zbog konzistencije mesa smatra se boljim od običnoga crnogoričnog vrganja (Boletus edulis), raspucanog vrganja (Boletus reticulatus) i borovog vrganja (Boletus pinophilus). Kraljevski vrganj raste ljeti i početkom jeseni u listopadnim šumama skupno ili pojedinačno. Tradicionalno je najbolji ako se poprži na crvenom luku, ulju i maslacu te mu se dodaju umućena jaja, sol i malo papra.

Prof.dr.sc.Romano Božac