ZNAMENITI HRVATI 2003. - FREDERIKO BENKOVIĆ

Marke su izdane u arcima od 20 maraka, a izdana je i prigodna omotnica prvoga dana (FDC). FEDERIKO BENKOVIĆ, zasigurno najveći barokni slikar hrvatskog porijekla, rođen je 1667. godine. Nažalost do dana današnjeg nije sa sigurnošću utvrđeno gdje. /Omiš, Šibenik, Braču ili pak u Veroni ili Veneciji/.No, neosporna je činjenica da Federiko Benković potječe iz stare hrvatske, bračke i hvarske plemićke obitelji Bankovich alias Baloi te da se školovao u Italiji, točnije u Veneciji i Bologni. Benković je jedan u nizu onih velikih Schiavonea, kao što su to bili Čulinović, braća Francesco i Lorenzo Laurana-Vranjanin, Julije Klović, umjetnika hrvatskog porijekla koji su svoj kreativni genij utkali kako u hrvatsku tako i talijansku, pa prema tome i svjetsku kulturnu baštinu. U Bologni je Benkvoić učio kod značajnog baroknog slikara Carla Cignania pomažući mu 1706. u oslikavanju Uzašašća Marijinog na kupoli katedrale u Forliju. Prije toga, 1705. nastaje i najranija poznata njegova slika Junona nad oblacima. Tijekom boravka u Bologni bio je i u radionicu Giuseppe Maria Crespia što je također ostavilo znatnog traga u njegovu slikarskom izrazu. 1710. slika oltarnu palu sa Sv, Andrijom na križu okruženom svecima Sv. Bartolomeom, Sv. Karlom Boromejskim, Sv. Lucijom i Sv. Apolonijom za crkvu Madonna del Piombo u Bologni, koja je kasnije prenesena u župnu crkvu Senonches kraj Chartresa u Francuskoj. Ova, i još nekoliko slika nastalih do 1715. (kasnije izgubljenih) odigrale su ključnu ulogu u stvaranju reputacije ovoga slikara, koji je jedna od ključnih figura venecijanskog slikarstva tog trenutka. Značajno je utjecao i na formiranje mladog Giambatista Tiepola. Tijekom 1715. godine Benković je naslikao četiri velika platna, koja su ključna djela Federika Benkovića, po narudžbi princa Lothara Franza Schönborna za njegovu galeriju u palači u Pommersfelden: Apolon i Marsija, Hagara i Ismael u pustinji, Žrtva Ifigenijina i sliku Abraham žrtvuje Izaka (koja se danas čuva u zagrebačkoj Strossmayerovoj galeriji). Djela su izuzetna čak i unutar figurativne kulture tog vremena, kako je napisao jedan od najvećih autoriteta i poznavalaca baroknog venecijanskog slikarstva, Rodolfo Palluchini. Slika Abraham žrtvuje Izaka, koja se danas čuva u Strossmayerovoj galeriji, najvjerojatnija je ona koja je početkom 19. st. nestala iz dvorca u Pommersfeldenu i koja je do tada pripisivana Piazzeti. “Društvo prijatelja Strossmayerove galerije” kupilo je sliku na jednoj londonskoj aukciji 1936. godine. Nakon smrti sam Benković i njegovo djelo bili su pomalo zaboravljeni. Njegove su slike bile pripisivane G.B. Piazzeti,, Cignaniu, itd., tek početkom 20. st. počinje ozbiljno proučavanje njegova rada i prepoznavanje značaja uloge koju je njegovo djelo odigralo u slikarstvu kasnog baroka Venecije, južne Njemačke i Austrije. Prof. Miroslav Gašparović