ZNAMENITI HRVATI 2003. - HANIBAL LUCIĆ

Marke su izdane u arcima od 20 maraka, a izdana je i prigodna omotnica prvoga dana (FDC). HANIBAL LUCIĆ /1485.-1553./ Hanibal Lucić, pjesnik, dramatičar i prevoditelj, potječe iz ugledne i bogate obitelji veleposjednika na otocima Hvaru i Visu. U gradskim i samoupravnim tijelima grada Hvara bio je sudac, odvjetnik i branitelj komune. Poslanicama u stihu i prozi, prvenstveno na hrvatskom jeziku, održavao je pisane veze s intelektualcima i književnicima u Splitu, Trogiru i Kotaru. U njegovu se jeziku nalaze elementi i dubljih i širih prostranstava hrvatske jezične stvarnosti: staroslavenski i starohrvatski, štokavski i čakavski leksik, kao i pojedini izrazi spleteni su u vijenac uspješne i dojmljive poezije. Dvije je poslanice–pisma napisao Milici Jerolima Koriolanovića u Trogir , a na talijanskom je napisao šest soneta uglednicima na Hvaru. Njegove su pjesme izdane nakon njegove smrti pod naslovom “Skladanja izvarsnih pisan razlicih “ u Veneciji, 1556. U njoj je sačuvan, uglavnom, sav Lucićev opus: 21 ljubavna pjesma, jedna alegorija (U vrime ko čisto poznati nije moć), drama “Robinja”, pjesma “U pohvalu grada Dubrovnika”, osam pjesničkih poslanica, dva epitafa i jedan prijevod iz Ovidijevih “Heroida-Pariž Eleni”. Lucićeva ljubavna poezija sigurno je najzanimljivije i najljepše pjesništvo u krugu hrvatskih renesansnih stvaralaca. Posebice se ističe pjesma s početnim stihovima “Jur ni jedna na svit vila/ lipotom se već ne slavi” u kojoj daje iznimno lijep portret izabranice – vile. Pjesma je spjevana u osmercima u deset strofa od osam stihova; početni stihovi ponavljaju se na kraju strofe s obrnutim rasporedom. Pjesma je remek djelo hrvatske renesansne poezije. Dvostrukorimovanim dvanaestercima, osmercima i stihom dugoga daha (od kola), Lucić je obogatio književno jezični izraz naše književnosti 16. stoljeća i uzdigao ga do visokih dostignuća. Njegova “Robinja” koja je izvedena vjerojatno 1530. najstarija je hrvatska drama s domaćom, svjetovnom tematikom, upravo političkom temom. Iako je motiv zarobljene i oslobođene zatočenice – vile bio poznat i ranije, uostalom kao i neke dijaloške pjesme, a u folklornoj formi i moreške, Lucićeva “Robinja” nikla je iz domaće tradicije, s prepoznatljivim likovima: Robinja je iz plemićke obitelji Majer Podmanicki, a mladi Derenčin potomak je nesretnoga bana koji je poginuo na Krbavskom polju. Drama se zbiva u Dubrovniku – slobodnom gradu- republici a knez sudjeluje i na svečanosti vjenčanja mladenaca. Drama je kao pučka igra živjela još u 20. stoljeću na Pagu. Josip Bratulić