SVJETIONICI 2007. - PORER

Motivi: svjetionici, fotografije Andrije Carlija Razvedena linija obale, kao što je istočna strana Jadrana – s brojnim uvalama i kopnenim istacima, s gotovo tisuću otoka, školjića i hridi, sa strmim padinama kamenih klisura i mogućim klopkama opasnih plićaka – zahtijevala je iznimnu vještinu navigacije. U tisućljetnoj povijesti jadranskog brodarenja, od Grka i Ilira, preko Rimljana i Neretljana, Mlečana i Senjana, pa do poodmakla devetnaestog stoljeća putovalo se gotovo jedino danju, po sunčevoj svjetlosti, a samo su se lakše i poznatije dionice mogle preći i noću, orijentirajući se prema zvijezdama. Tehnički napredak i potreba brzog i sigurnog prijevoza potaknuli su u vrijeme austrijske uprave Dalmacijom i Istrom izgradnju pouzdanih uporišta za snalaženje u prostoru. S više od dvadeset noćnih svjetionika premrežena je naša dionica Sredozemlja, koja je tako postala plovnom i u otežanim uvjetima mračnih i olujnih dana. Ti su svjetionici izgrađeni na posebno izloženim zemljopisnim točkama, na oštrim rtovima i na pučinskim, pustim, nenastanjenim otočićima, na inače teško dostupnim mjestima i u prostorima što gotovo ljubomorno štite svoju samoću, prijeteći namjernicima vjetrovima i valovima. Mnogi od svjetionika su stoga izgrađeni kao kule i utvrde, mnogi od njih oblikovani su kao hramovi i crkve s ponositim zvonicima. Neće biti slučajno da je antički svjetionik na Rodosu smatran jednim od sedam čuda staroga vijeka, a nije neobično ni da je njihovo podizanje doživljavano i kao zavjet Neptunu, morskom božanstvu, ili kao iskaz poštovanja moćnih sila što upravljaju plavim prostranstvima. Doista, sa svakim je svjetionikom pripitomljavana elementarna snaga mora i humaniziran krajolik, nametnuta je određena ljudska mjera teško ukrotivoj naravi, postavljan je važan reper u vidokrug moreplovca, ali i relativiziran beskraj prepoznatljivim znakom na obzorju. Stoljeće i pol, po prilici, jadranski su svjetionici revno obavljali svoju funkciju usmjeravanja plovidbe, omogućujući pouzdanu uzmorsku razmjenu ljudi i dobara, spasivši pritom mnoge ugrožene živote. I danas još bljeskaju i žmirkaju, i danas još rado posluže ponekom kapetanu i mornaru da se lakše snađe u prostoru, ali danas su oni više spomenici uzbudljivoj prošlosti negoli dionici navigacijske orijentacije. Međutim, naši svjetionici, i pojedinačno i kao svjetlosni arhipelag, ostaju kao neosporna estetska vrijednost uljuđenog ambijenta, na neki način i kao nebeska projekcija, jer predstavljaju blistavo sazviježđe na moru. Tonko Maroević Porer Smješten je jednu nautičku milju jugozapadno od južnog rta Istre. Porer je zapravo hrid okruglog oblika širine 80 metara, na čijoj se sredini nalazi okrugla kamena kula visine 35 metara izgrađena 1833. godine. Od kule se na sve četiri strane svijeta širi stambeni i gospodarski dio površine od oko 150 četvornih metara. Svjetionik je izgrađen prema nacrtima Pietra Nobilea i Mattea Pertscha. Ovaj otočić će zasigurno oduševiti svakog zaljubljenika u robinzonski odmor kristalnim morem, neponovljivim zalascima sunca te veličanstvenim pogledom na otvoreno more. Podmorski svijet oko Porera, sa svojim brojnim podmorskim liticama i pličinama, izrazito je bogat zbog jakih morskih struja koje okružuju ovu hrid, kao i zbog miješanja hladnijih i toplijih slojeva morske vode.