VARAŽDINSKE TOPLICE

Motiv: Detalj razglednice Varaždinskih Toplica iz 1901.g., s prikazom Kupelji cara Konstantina i zemljopisnom kartom Varaždinske Toplice nalaze se na sjeveroistočnom rubu Hrvatskog zagorja. Jezgra naselja smještena je na sedrenim terasama uz južnu padinu Topličke gore i spušta se u omanju kotlinu kojom vijuga rijeka Bednja. Sočno zelenilo oranica i livada uz Bednju, vijenci pitomih brežuljaka, brojne zelene površine u samom mjestu i urbana struktura nalik mediteranskim gradićima – sve to daje ovom naselju rijetko viđenu živopisnost. Varaždinske Toplice izrasle su na prirodnom daru – izdašnom izvoru termalne ljekovite vode. Termalno vrelo privuklo je već prve ljudske skupine pa tako ovdje imamo kontinuitet obitavanja i liječenja ljudi počevši od paleolitika kroz sve kulturne epohe. Prvi po imenu poznati stanovnici bili su panonski Jasi, poznati već u 3. st. prije Krista. Riječ ”jas” znači vlasnik vrućih izvora ili Topličan. Kada se rimska vlast ovdje učvrstila, naselje dobiva prvo poznato ime – AQUAE IASAE. U doba Rimskog Carstva, kroz puna četiri stoljeća poslije Krista, Toplice doživljuju svoj zlatni vijek. Bilo je to cvatuće lječilišno naselje s monumentalnim kupališnim kompleksom uz izvor termalne vode te forumom (trgom) i kapitolijem (svetištem). Ovdje su se liječili časnici i vojnici rimskih legija te visoki civilni dužnosnici. Ljekovita moć termalne vode pripisivana je božanstvima, prvenstveno nimfama (vilama), božicama zdravlja i čuvaricama termalnog vrela. Početkom 4. st., poslije ratnih razaranja, Toplice su obnovljene po zapovijedi cara Konstantina I. Velikog. Car je ovdje uveo sajmove u nedjelju kroz čitavu godinu, što je prvi spomen sajmova na tlu Hrvatske pa i šire. Antičke Toplice stradale su od konca 4. st. nadalje u unutarnjim nemirima i velikoj seobi naroda. Kada se u srednjem vijeku život ponovno stabilizirao, termalna voda i dalje daje ovom mjestu osnovna obilježja. U povelji kralja Bele III. od 1181. naselje nosi ime TOPLISSA, što je latinizirani oblik narodnog hrvatskog imena. Već su tada Toplice posjed Kaptola zagrebačkog, što ostaju kroz više od osam stoljeća. Kroz niz stoljeća od srednjeg vijeka posjetitelji i korisnici Toplica bili su seljaci i pučani sa širokog područja sjeverozapadne Hrvatske, jugozapadne Ugarske i Štajerske. Liječenje se svodilo na dugotrajno kupanje i barbirenje ili šrefanje (puštanje kapilarne krvi pomoću rogova), što su izvodili mještani zvani barbiri. Zbog predugog boravka u prevrućoj kupelji i prekomjernog puštanja krvi, neki su pacijenti kvarili svoje zdravlje, ponekad čak i do smrtonosnih ishoda. Od početka 17. st., po prestanku neposredne turske opasnosti, u Toplice u većem broju dolaze i pripadnici visokog društva. A kada je opasnost od Turaka koncem 17. st. u potpunosti prestala, sazrijevaju uvjeti za reformiranje još uvijek srednjovjekovnog lječilišta. Godine 1695. pregrađen je dotrajali kaštel u barokni dvorac, a 1756. sagrađena je gostionica s desetak lijepo uređenih soba. Višestoljetnu kupališnu drvenjaru 1779. nadomješćuje zidana kupališna zgrada. U to vrijeme u Varaždinu djeluje glasoviti liječnik, humanist i prosvjetitelj, Ivan Krstitelj Lalangue koji u Toplice unosi duh novog vremena. On je nastojao suzbiti zloporabe kod puštanja krvi i tradicionalne loše običaje, ali je u tome uspio tek privremeno i djelomično.Međutim, uskoro u Toplicama dolazi do zaokreta. Pri tome je prijeloman nadnevak 1. svibnja 1820. kada je, sklapanjem dvaju ugovora, osnovano moderno kupališno lječilište pod nadzorom varaždinskih liječnika, a barbirenje je po prvi put efikasno ograničeno. Već za nekoliko godina Toplice dobivaju više hotela i zgrada termalnih kupelji, a čitavo naselje doživljava korjeniti preobražaj. Od 1838. Toplice imaju stalne kupališne liječnike. Pred 1. svjetski rat Varaždinske Toplice su stale uz bok uglednijih srednjoeuropskih kupališnih lječilišta. Varaždinske Toplice imaju veliko i vrijedno spomeničko bogatstvo. Čitava jezgra naselja zaštićena je kao jedinstvena urbana cjelina. Najveća atrakcija su iskopine iz doba Rimskog Carstva – jedine iskopane antičke toplice u Hrvatskoj. Ovaj kompleks uređuje se kao arheološki park. Impresivno djeluje kompleks u najužem središtu: kaštel pregrađen u barokni dvorac (stari grad) sa župnom crkvom. Od pojedinačnih spomenika navedimo spomenik hrvatskom jeziku, podignut 1997. uz 150. godišnjicu proglašenja hrvatskog jezika službenim. Uz staru kapelu Svetoga Duha nalaze se spomen obilježja hrvatskim velikanima Antunu i Ivanu Kukuljeviću. Uz već spomenute osobe, uz Varaždinske Toplice vezano je životom i radom i više drugih značajnika. Navedimo ukratko: • Dr. Josip Kalasancije Schlosser, prvi stalni kupališni liječnik glasoviti prirodoslovac, akademik • Marija Ružička-Strozzi, legenda hrvatskog teatra • Lavoslav Horvat, znameniti arhitekt, akademik • Mr.ph. Josip Čabrian, ljekarnik, povjesničar i konzervator, osnivač topličkog muzeja • Antun Bahunek, poznati slikar, naivac • Ruža Pospiš Baldani, pjevačica svjetskog glasa U Zavičajnom muzeju Varaždinske Toplice pohranjena su i prezentirana brojna svjedočanstva prošlosti. Najvredniji su predmeti iz rimskog doba te balneološka zbirka. Bogata etnografska zbirka izložena je u drvenoj seoskoj kući iz 1801. godine. Danas grad Varaždinske Toplice ima preko 2000 stanovnika. Nositelj lječilišne i turističke djelatnosti je ”Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju” s kapacitetom od 1200 ležaja te brojnim ugostiteljskim i rekreacijskim sadržajima. Tradicionalno, brojni stanovnici Toplica pružaju turistima usluge u privatnom smještaju.