ZNAMENITI HRVATI 2004. - BARTOL KAŠIĆ

Marke su izdane u arcima od 20 maraka, a Hrvatska poąta je izdala i prigodnu omotnicu prvoga dana (FDC). Bartol Kašić, isusovac, vjerski pisac, prevodilac, gramatičar i leksikograf, rodio se u Pagu, 15. kolovoza 1575. Budući da mu je otac Petar umro dok je Bartol bio dječarac, brigu za dječaka preuzeo je ujak, nadpop kolegijalne crkve u Pagu. Bartol se školovao u gradskoj latinskoj školi u Pagu i Zadru, a s petnaest godina ujak ga je poveo u Italiju, u Ilirski kolegij u Loretto, gdje je proveo tri godine. Zatim su ga poglavari, kao najboljeg među učenicima, poslali u Rim na daljnje školovanje. Kad je u Rimu 1599. osnovana Akademija ilirskoga (hrvatskoga) jezika, Kašić u njoj podučava hrvatski jezik, a po nagovoru poglavara sastavlja i gramatiku, tiskanu 1604., kao Institutiones linguae illyrice libri duo - Osnove ilirskoga jezika u dvije knjige. Treća knjiga vjerojatno je trebao biti rječnik koji je Kašić imao u rukopisu već 1599., ali nije bio tiskan. Bartol Kašić je, kao organizator isusovačkog školstva, boravio u Dubrovniku tri godine, a zatim je krenuo na svoje misionarsko putovanje po Turskom carstvu, preobučen u trgovca. Prošao je Bosnu i dospio u Beograd, gdje je za koloniju Dubrovčana utemeljio gimnaziju. O svom je putu i teškom položaju kršćana pod Turcima izvijestio papu i kardinale. U Dubrovnik se vraća 1620. i ostaje do 1633. te je, unatoč protivljenju dubrovačke Vlade, utemeljio isusovačku rezidenciju. Od 1633. do smrti u Rimu obnaša brojne dužnosti. Umro je 28. prosinca 1650. i sahranjen je u crkvi sv. Ignacija. Osim gramatike hrvatskoga jezika objavio je brojne knjige na hrvatskom jeziku: Način od meditacioni, Istorija Loretana, Život sv. Ignacija, Perivoj od djevstva - hagiografski zbornik o životima djevica i mučenica. Prevodio je psalme i brevijarske himne, napisao jednu duhovnu tragediju u stihovima - Sveta Venefrida. Napisao je i Život gospodina našega Isukrsta i Život prečiste Bogorodice. Posebno značenje ima njegov Ritual Rimski, tiskan 1640. - prvi i jedini takav liturgijski priručnik na narodnom jeziku, u Katoličkoj crkvi. Njegov prijevod Biblije, započet 1622. i dovršen uz mnogo napora i prekida, zbog protivljenja suvremenika bio je zabranjen, te nije tiskan za njegova života, a ni mnogo kasnije. Tiskan je tek 1999. Svoj život opisao je u latinskoj Autobiografiji, prvoj u hrvatskoj književnosti. Kašićeva gramatika hrvatskoga jezika, Institutones linguae illyrice, prva je hrvatska gramatika. Napisana je na latinskom jeziku kao općem jeziku znanosti i književnosti, školstva i kulture, da bi hrvatski jezik mogli naučiti stranci koji će kao misionari, trgovci, poslovni ljudi, doći na prostor gdje su Hrvati tada živjeli, to jest u Hrvatsku, Dalmaciju, Dubrovnik, Bosnu i Hercegovinu, ali i na širi južnoslavenski prostor. Svoju je gramatiku napisao prema visokom uzoru - latinskom jeziku - te je koristio najbolje gramatičke priručnike za učenje latinskoga jezika. Naziv ilirski u Kašićevu poimanju, i u poimanju njegovih poglavara, isto je što i hrvatski, odnosno slovinski. Gramatička građa koju Kašić koristi, opisuje i obrađuje, hrvatska je jezična stvarnost 17. stoljeća, u govoru i u pisanim knjigama, to jest i čakavska i štokavska. Dok se u Gramatici Kašićev jezik od čakavštine polako okreće prema štokavštini, onako kako se kretala i cjelokupna hrvatska književnost 17. stoljeća. Kašić je prvi predložio grafijski sustav - da se svaki glas uvijek jednako piše, s jednim slovom (ili dvoslovom), te je u tome prethodnik Vitezoviću i Gaju. Četiristota obljetnica Kašićeve gramatike potvrda je samostojnosti hrvatskoga jezika i njegove neprekinute pisane tradicije od Kašića, i prije njega, do danas. Koliko je ta gramatika bila važna u svome vremenu pokazuju gramatike koje se na nju oslanjaju. Doživjela je u naše vrijeme brojne pretiske, o njoj su objavljene mnoge rasprave i studije, a doživjela je i prijevod na hrvatski jezik.