ZNAMENITI HRVATI 2004. - IVAN LUČIĆ LUCIUS

Marke su izdane u arcima od 20 maraka, a Hrvatska pošta je izdala i prigodnu omotnicu prvoga dana (FDC). Ivan Lučić - Lucius, otac hrvatske povijesne znanosti, rođen je u aristokratskoj obitelji u Trogiru, 1604. Njegov otac Petar hrvatski je pjesnik postmarulićevskoga razdoblja. Ivanova majka Klara bila je iz poznate šibenske obitelji Divnića. Ivan Lučić prve je škole završio u rodnom gradu, a zatim je dvije godine boravio u Rimu. Doktorat iz crkvenog i građanskog prava stječe u Padovi. U rodnom gradu obnašao je različite dužnosti, a od 1654. boravi u Rimu; postaje članom Zbora svetog Jeronima, a zatim i njegovim predsjednikom. Sudjelovao je u radu mnogih znanstvenih akademija svoga doba, a dopisivao se sa znanstvenicima iz domovine, iz Italije i Europe. U Rimu dovršava brojne povijesne rasprave koje iz godine u godinu objavljuje na latinskom jeziku. To su: Vita beati Joannis - Život svetog Ivana Trogirskoga (1657). Njegovo najveće i najbolje djelo je De regno Dalmatiae et Croatiae - O kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske. Tiskano je prvi put u Amsterdamu 1666. U tom je djelu prikaz naše povijesti od prahistorije do 15. stoljeća. Njegov je prikaz povijesti temeljito potkrijepljen izvornom građom, a na kraju knjige su i neki vrijedni izvori za povijest te popis literature s Lučićevim komentarima o objavljenim spisima. Knjiga je opremljena sa šest povijesnih zemljovida. Povijesnu kartu Illyricum hodiernum (Današnji Ilirik) posvetio je Joannes Blaeu, izdavač Lučićeve knjige, hrvatskome banu Petru Zrinskomu. Lučić je sudjelovao i u sporu oko autentičnosti spisa Trimalhionove gozbe, rimskoga satiričara Petronija Arbitra, koji je bio pronađen u Trogiru. Povijest svoga grada i zavičaja objavio je u Veneciji, na talijanskom jeziku pod nazivom Memoriae istoriche di Tragurio, ora detto Traù - Povijesna svjedočanstva o Trogiru (1673). Objavio je i knjigu rimskih natpisa Dalmacije, među kojima su i natpisi koje je skupljao Marko Marulić. Neposredno prije smrti dovršio je za tisak Statut grada Trogira. Umro je u Rimu 1679., a sahranjen je u hrvatskoj crkvi sv. Jeronima. Ivan Lučić prvi je hrvatski povjesničar koji kritički prilazi i koristi povijesne izvore: isprave i kronike, natpise i oporuke. Prema metodologiji povijesnoga rada visoko natkriljuje vrijeme u kojem je živio i djelovao. Njegov povijesni rad odiše ljubavlju prema zavičaju i domovini. Posebice je bio vezan s obitelji Zrinskih, te ih uvjerio da potječu od znamenitih bribirskih knezova Šubića, a ne od rimskih aristokrata. Dopisivao se i s mnogim Dubrovčanima, posebice sa Stjepanom Gradićem, ravnateljem Vatikanske biblioteke. Njegova brojna pisma odaju osobnu vrsnoću i kao čovjeka i kao književnika, a vrijedan su prilog poznavanju njegova vremena. I u znanstvenim djelima i u privatnim pismima piše jednostavno, promišljeno, jasno i lapidarno. S pravom je nazvan ocem moderne hrvatske historiografije.