ZNAMENITI HRVATI 2008. - PETAR ZORANIĆ

PETAR ZORANIĆ (1508. – 1569.?) Život Petra Zoranića do danas je najvećim dijelom ostao zagonetka. U tematskom i žanrovskom smislu imao je svoje nasljednike, ali i suvremenike. O Zoranićevu životu i školovanju postoji vrlo malo arhivskih podataka; neke iznosi sam Zoranić u Planinama, no pitanje je jesu li oni autentični. Pretpostavlja se da je rođen 1508. godine. Predci su mu bili plemići Tetačići iz Like, a kad su Turci krajem 15. stoljeća napali Nin, obitelj se preselila u utvrđeni Zadar. Zoranić se vraća u Nin kad su se stišali turski napadi. Rođen je u Zadru od oca Ivana i majke Elizabete Medulla. Pretpostavlja se da se školovao u Padovi, a najvjerojatnije je imao pravničku naobrazbu jer je radio kao notar i izdavatelj dokumenata javne vjere na latinskom, talijanskom i hrvatskom jeziku za što je bio obvezan studij pravnih znanosti. U posveti Planinama Zoranić ninskoga kanonika Mateja Matijevića naziva svojim učiteljem tako da je zasigurno bio odgojen u humanističkom duhu. Od Zoranićeva književnog rada sačuvano je samo djelo Planine, u prozi i stihovima, a koje se obično definira kao prvi hrvatski pastoralni roman (djelo je datirano 1536., a tiskano 1569. u Veneciji). Ostao je sačuvan samo jedan jedini primjerak Planina. Iz Zoranićeva romana mogli bi se rekonstruirati njegovi prijatelji i obitelj. Tako bi «lipa, plemenita i gizdava» Jele mogla biti njegova majka Elizabeta, dok je najveća zagonetka Jaga kojoj posvećuje pjesmu, a čije bi otkrivanje identiteta značilo odgonetanje osobe zbog koje i poduzima ovo putovanje. Iz Planina se zna i za druga dva Zoranićeva djela – Ljubveni lov i Vilenicu – koji se spominju u poglavlju Perivoj od slave. Puni naslov Zoranićeva romana glasi Planine ke zd(a)rže u sebi pisni pete po pastirih, pripovisti i pritvori junakov i deklic i mnoge ostale stvari složene po Petru Zoraniću Ninjaninu. Osnovni poticaj njegovu stvaranju jaki je osjećaj rodoljublja u trenutcima napada Turaka, ali mu isto tako ni književna komponenta nije nepoznata. Planine u 24 poglavlja opisuju i pripovijedaju o putovanju pastira Zorana, pod čijim se likom nedvojbeno krije sam pisac, po zavičajnim krajevima kako bi se riješio «ljubvenoga betega». Put glavnog junaka Zorana počinje u Vodicama kod Nina, zatim ide morskim putem do današnjega Starigrada, penje se potom Velikom Paklenicom na vrh Velebita, odakle ide prema istoku do Dinare, zatim rijekom Krkom do Šibenika i od Šibenika morem mimo Zadra do Zatona pred Ninom i na kraju kopnom do samoga Nina. Fabula romana oblikovana je kao putovanje po stvarnim predjelima na kojem glavni junak susreće brojne pastire i vile (Zorica, Milost, Dejanira-Dinara, Latinka, Grkinja, Kaldejka, Hrvatica) koje imaju funkciju vodiča ne samo u zbiljske nego i u fiktivne predjele, npr. Perivoj od slave s vilama Latinkom, Kaldejkom, Grkinjom i Hrvaticom. U središtu ovog prizora je Hrvatičina žalost zbog slaboga književnog stvaranja na narodnom (hrvatskom) jeziku te ona kori Hrvate što pišu tuđim jezicima mjesto da se služe svojim. Zoranićeve Planine bile su jedini roman napisan u hrvatskoj književnosti sve do 19. stoljeća. Ovo djelo, kako svjedoči Zoranić u posveti Mateju Matijeviću, osim u doslovnom smislu treba čitati i kao alegoriju čiji je smisao da milost Božja vodi čovjeka kroz zemaljska zla do konačne spoznaje božanske istine. Na doslovnoj razini roman je priča o putovanju u kojem glavni junak ispovijeda svoju nesretnu ljubav u obliku autobiografskog zapisa, pripovijeda o svojoj obitelji ili nekim drugim povijesnim osobama (npr. likovi Jeronima i biskupa Divnića povijesne su osobe, a pod likom Marula pastira nedvojbeno se krije pjesnik Marko Marulić). No roman je također i mimetičan jer se u njemu često eksplicitno govori o nacionalnoj književnosti i kulturi, jeziku, rasutoj baštini, prijetećoj turskoj opasnosti (aktualnost). Sve su to elementi koji Planine određuju kao pastirski, autobiografski i povijesno-društveni roman. Iz Planina možemo raspoznati da je mladi Zoranić iznimno dobro poznavao Ovidijeve Metamorfoze, Vergilijeve Bukolike, srednjovjekovnu književnost, Dantea, Petrarcu, Boccaccia, Cicerona, antičku retoriku... Kao glavni poticaj Zoranićevu djelu spominje se klasični talijanski pastirski roman Arcadia Jacopa Sannazzara (oko 1456. – 1530.), koji je također strukturiran kao alegorijska autobiografija. Cikličko komponiranje fragmenata Zoranić preuzima od Boccaccia, a uočen je i utjecaj Danteove Božanstvene komedije. Verzificirani dijelovi Planina koji opjevavaju ljubav pisani su najčešće dvostruko rimovanim dvanaestercima i u petrarkističkoj maniri, što dokazuje da je Zoranić je bio dobar poznavatelj talijanske petrarkističke i religiozno-refleksivne lirike, ali i Marulićeva opusa (Marul pastir čiju Molitvu suprotiva Turkom parafrazira). Osim brojnih tema, u romanu je prisutna i svijest o hrvatskom jeziku kao bitnome elementu nacionalne književnosti, i to kao samostalna tema i kao sastavni dio njegova rodoljublja. Neosporno, Zoranić je ostavio neizbrisiv trag u hrvatskoj književnoj povijesti svojom upečatljivom i osebujnom pojavom.