PRIRODNE LJEPOTE HRVATSKE, PAKLENI OTOCI

Ne pakao nego raj! Pakleni ili Paklinski otoci, za domaće ljude jednostavno Škoji, bajkovito su otočje pokraj otoka Hvara, nedaleko od samoga grada Hvara. Ne, nisu nazvani prema paklu, kao ni Nacionalni park Paklenica na Velebitu, nego naziv nose po paklini, vrsti borove smole koja se koristila u brodogradnji. Tih dvadesetak otočića i hridi raj su za sve zaljubljenike u hrvatski Jadran, od manje zahtjevnih turista do ronilaca i nautičara. Obale Paklenih otoka kamenite su i vrlo razvedene, prolazi između nekih otočića i hridi plitki, a neki nisu ni plovni, pa za jačih vjetrova nisu preporučljivi za brodice. Najveći otok arhipelaga je Sveti Klement. Ima tri naselja, a mnogi požele vidjeti zanimljive ostatke rimske vile, vjerojatno manje antičke solane. Na Svetom Klementu je i Palmižana, pjeskovita uvala u sjeni starih borova s egzotičnim botaničkim vrtom stare obitelji Meneghello. Njezini naraštaji donosili su neobične biljke, a jedinstvenu simbiozu prirode i umjetnosti stvorila je kolekcionarka Dagmar Meneghello obogativši vrt brojnim umjetninama. Zaista posebno mjesto! Zato nije čudo što su Pakleni otoci još 1968. zaštićeni kao važan krajobraz. Dio su i ekološke mreže Natura 2000 zbog morske biljke posidonije, pješčanih dna trajno prekrivenih morem i morskih špilja. Uz klimu s malo oborina i mnogo, mnogo sunca (kažu da snijeg pada jednom u dvadeset godina), Hvar i Pakleni otoci odavno su neodoljiv magnet za turiste za koje na njima ima i smještajnih kapaciteta. Iznimno čisto more i nebrojene uvale učinili su i plaže tih otoka neodoljivima, a svoje oaze već dugo ondje imaju zaljubljenici u ronjenje. Uz 2718 sunčanih sati godišnje, hrvatskom su turizmu nezamjenjivi. Hrvoje Dečak, mag. nov.