SALEZIJANCI

100. OBLJETNICA SALEZIJANACA U HRVATSKOJ

Hrvatska salezijanska provincija sv. Ivana Bosca, sa sjedištem u Zagrebu, Omiška 8, dobrotom i susretljivošću Hrvatske pošte obilježava proslavu 100. godišnjice nazočnosti salezijanaca u Hrvatskoj izdavanjem prigodne poštanske marke.
Salezijance je osnovao 1854. godine svećenik, sv. Ivan Bosco, „otac i učitelj” mladeži u Torinu (u četvrti Valdocco) za odgojni rad s djecom i mladima, osobito najsiromašnijima, pod geslom: dobar kršćanin i pošten građanin, a potvrdila ih je Sveta stolica 1874. godine. Sam osnivač nazvao je svoje duhovne sinove salezijanci po biskupu sv. Franji Saleškom. Koliko je novi odgojni duh preventivnog sustava (trinom: vjera - razum - ljubav) bio zahtjev i potreba vremena u kojem je živio, najbolje svjedoči brzo širenje salezijanaca, svećenika i braće pomoćnika, potom sestara Kćeri Marije Pomoćnice i pridruženih laika u svijetu salezijanaca suradnika ne samo u Italiji nego i u čitavom svijetu. Tako su prvi salezijanci 6. listopada 1913. godine došli iz Verone na toliko puta upućeni poziv župnika, don F. Rocca, i Udruženja salezijanaca suradnika u istarski gradić Rovinj i službeno počeli svoje apostolsko i odgojno djelovanje otvaranjem oratorija 12. listopada 1913.
Salezijanska apostolsko-odgojna karizma počela je puštati svoje korijene u hrvatsko tlo u različitim povijesnim i crkvenim zbivanjima: Rijeka (1918.), Zagreb (1922.), Raskrižje (1928.), Split (1936.), Donji Miholjac (1940.), Dioš (1941.), Badljevina (1944.), Donja Obrijež (1945.), Ivanovo Selo (1945.), Sirač (1945.), Sela i Žažine (1947.), Zadar (1949.), Kastav i Matulji (1952.), Lovran (1955.), Križevci (1959.), Prvić Luka (1968.), Murvice i Briševo (1973.), Grižane (1976.), Beli Manastir (1980.), Bosanski Aleksandrovac (1983.), Žepče (1995.), Končanica (1996.), Nova Mokošica (1997.). Ovo su samo nabrojena imena mjesta u kojima su salezijanci u proteklih stotinu godina djelovali ili Božjom pomoći još uvijek djeluju, bez temeljitijeg nabrajanja ustanova, njihovih početaka, a za neke i njihova završetka.
Vitalnost don Boscova duha omogućila je salezijancima da se prilagode vremenskim i društveno-političkim zbivanjima i stvarnosti te da uvijek, s više ili manje uspjeha i neuspjeha, iznađu načine života i rada na dobro mladih i naroda. To vrijedi osobito između 1945. i 1990. godine kada je komunistička vlast onemogućila salezijancima da na svestrani način ostvaruju svoje vjersko i humanitarno djelovanje i u kojem su morali naučiti ne samo živjeti nego i preživjeti. S novim vjetrovima demokracije i hrvatske samostalnosti salezijanci se vraćaju ne samo svom slobodnom apostolskom radu već i onom njima svojstvenom odgojno-obrazovnom (škole, policijska akademija, studentski domovi...).
Slavlje stogodišnjice nije traženje lovorika i priznanja, nego istinska želja za povratkom korijenima i prvotnom žaru rada s djecom, mladima i običnim narodom. Proslava se događa istodobno sa skorom proslavom dvjestote godišnjice rođenja osnivača, sv. Ivana Bosca (2015.). Veliki je milosni dar bio i pohod don Boscovih relikvija od 8. do 24. ožujka 2013. godine svim mjestima u kojima danas salezijanci žive i rade u sklopu svoje Hrvatske salezijanske provincije (Hrvatska te Bosna i Hercegovina).
Sadašnji provincijal, don Pejo Orkić, pozvao je na zaključenje jubilarne stogodišnjice, 12. listopada 2013. godine, devetog don Boscova nasljednika, vrhovnog poglavara salezijanske družbe, don Paskvala Chaveza V. On predstavlja danas u Crkvi i svijetu 15 014 salezijanaca, 122 salezijanska kardinala i biskupa u 132 države svijeta. Salezijanci su organizirani u osam svjetskih regija i 89 provincija. Vrhovni poglavar ujedno je središte jedinstva i zajedništva salezijanske obitelji, koja se razvila u Crkvi i svijetu na temelju don Boscove karizme i danas ima 30 grana.

Don Stjepan Bolkovac