SELJACKA BUNA (blok)

440. OBLJETNICA SELJAČKE BUNE

Obilježavanje 440. obljetnice Seljačke bune evocira burne događaje iz 1573. godine. O Gupčevoj buni pisali su hrvatski književni velikani poput Augusta Šenoe ili Miroslava Krleže, a prizore muške punte ovjekovječili su i slikari, primjerice Oton Iveković, Mirko Rački ili Krsto Hegedušić, dok je kipar Antun Augustinčić na monumentalnom gornjostubičkom spomeniku dojmljivo odao počast seljačkom vođi. Muzej seljačkih buna, od njegova osnutka prije četiri desetljeća, razgledale su stotine tisuća posjetitelja, a u okolici Muzeja nalazi se niz atrakcija povezanih s Bunom, kao što je Gupčeva lipa.
Anno Domini 1573. krvava je saga utkana duboko u memoriju stubičkoga kraja. Davno su nestale ruševine kaštela u kojima je obitavao zloglasni Franjo Tahy poznat zato što je upravo s njegova susedgradsko-stubičkog vlastelinstva krenula najveća seljačka buna u ovom dijelu Europe. Prilike na posjedu dugo su vremena bile nestabilne, a povećavanje daća i poreza bilo je uzrokom čestih nezadovoljstava kmetova. Njih 508 je u velikoj tužbi vladaru opisalo Tahyjeve nedolične postupke i izvanredne namete.
U pripremanju i provođenju Seljačke bune istaknulo se nekoliko seljačkih vođa među kojima je najkarizmatičniji bio upravo Ambroz Gubec iz sela Hižakovec, poslije nazvan Matija. Buna je počela napadom na utvrdu Cesargrad 29. siječnja 1573. godine, a prvim danima ustanka zahvaćeno je veliko područje od oko 5000 četvornih kilometara. Nakon početnog uspjeha seljaci su doživjeli dva teška poraza - 5. i 6. veljače kod Krškog i Kerestinca, čime je daljnje širenje bune bile spriječeno. Veliki poraz u Štajerskoj zbio se 8. veljače kod Šentpetra, a banska vojska pod zapovjedništvom Gašpara Alapića konačno je porazila Gupčevu vojsku 9. veljače 1573. godine u stubičkoj dolini.
Sudbina Matije Gupca i danas je nepoznanica, ali u korespondenciji između bana Draškovića i cara Maksimilijana predlaže se smaknuće seljačkog vođe na strašan način - krunidbom užarenom željeznom krunom. Upravo to mučeničko stradanje seljačkog vođe u borbi za pravednije društvo i slobodu svakog pojedinca učinilo ga je svojevrsnim simbolom otpora protiv represije. Zasigurno je jedan od najpozitivnijih likova u hrvatskoj povijesti, a njegovo ime danas nose ulice i trgovi u gotovo svakom mjestu u Hrvatskoj.

Goranka Horjan
ravnateljica Muzeja Hrvatskog zagorja