SVETI OTAC IVAN PAVAO II. TREĆI PUT U HRVATSKOJ - RAS

Marka je izdana u arku od 15 maraka i 5 privjesaka, a izdana je i prigodna omotnica prvog dana (FDC), prigodni list, dopisnica i prigodni album. Svom trećem dolasku u Hrvatsku papa Ivan Pavao II. želio je dati posebnu težinu. To je njegovo stoto pontifikalno putovanje, koje će biti pažljivo praćeno i zabilježeno i u svjetskim kronikama i u osobnoj biografiji. Papa, naime, prolazeći Hrvatskom od Đakova preko Rijeke do Dubrovnika, ocrtava njezin neobičan obris, artefakt povijesti. Taj artefakt povijesti bio je nekada granica (kako bi Igor Zidić rekao: granica i obostrano) zapadnog kršćanstva i zapadnog civilizacijskog kruga. Svijet vremenskih i prostornih prečaca, u svojoj komunikacijskoj i uopće svakovrsnoj ekonomizaciji, povlači što ravnije crte oko što homogenijih polja. Tako je zadnja ravna crta homogenog svijeta povučena na Sutli, a Hrvatska, ustrajno usmjeravana na istok, primorava se na rastavu svoje povijesti od svoga zemljopisa. Zemlja kojoj su političke prijestolnice bila Beč, Venecija, Pariz... a duhovno-religijska Rim, u novom pokretu svrstanih pomiče se u kontekst u kojemu nema povijesnih partnera dugoga trajanja. Papa, ocrtavajući svetim pohodom oblik Hrvatske, dovodi u pitanje moral ravnih crta i prečaca, definira identitet ove zemlje i još jednom glasno svijet podsjeća na nj. Točke kojima Papa prolazi višestruko su zanimljive za povijest zapadnog kršćanstva i civilizacije. Đakovo, sjedište biskupa Strossmayera, pozornica je na kojoj je velikom gestom izgradnje katedrale pomaknuta granica toga svijeta. Ujedno Papa dolazi u stolno mjesto onoga koji je osporavao dogmu o papinskoj nepogrešivosti. Rijeka je prostor dodira slavenskog i romanskog, hrvatskog i talijanskog svijeta, na kojemu Papa naglašava potrebu mirenja memorija i usklađivanja budućnosti. Zadar je ona bolna točka europske povijesti u kojoj je kršćanskim gradom plaćen križarski pothvat, u kojoj se pokazala cijena fanatizacije i opasna, koruptivna bliskost ideologije i kapitala. Osijek i Dubrovnik, Srednja Europa i Mediteran, također imaju svoje značenje u ovoj identifikaciji Hrvatske. Dubrovnik je, dakako, njezina apoteoza. Dobro došao Papa Karol Wojtyla, dobro došao na tlo male zemlje nakon što se upravo opro samovolji i silovitosti velikih. Došao je podsjetiti na hlapeću dimenziju povijesti, na njezinu važnost u sadašnjem i budućem vremenu. A svaki trenutak njegova prolaza jest povijest sama, povijest unaprijed. Željka Čorak