SVETI TRIPUN - 1200 GODINA U KOTORU (ZLATNA) (ZAJEDNIČKO IZDANJE S POŠTOM CRNE GORE)

Motivi: na prvoj marki - lik sv. Tripuna iz Statuta i zakona Grada Kotora, Venecija, 1616., Istorijski arhiv Kotor; na drugoj marki - fotografija lika sv. Tripuna sa središnje oltarne pale kotorske prvostolnice, 1440., majstor Hans iz Basela. Autor fotografije je kotorski fotograf Stefan Kordić. Stari europski gradovi, posebice oni srednjovjekovni i sredozemni, osobito se ponose svojim svetcima zaštitnicima, čuvarima i jamcima njihova identiteta. Njihov se lik često nalazi na mjestima od najvećega simboličkog značenja, a prikazivani su uglavnom kako u svojoj ruci drže maketu grada koji ih posebno slavi, a za koji se oni – zauzvrat – brinu i potpomažu ga svojim zagovorom na nebesima. Takav je slučaj i s gradom Kotorom te njegovim odnosom prema svetom Tripunu, kojemu je posvećena mjesna prvostolnica i koji je shvaćan kao ključan čimbenik komunalne samosvijesti. Kotorani su davno došli u posjed relikvija svetoga Tripuna. Početkom 9. stoljeća (809.) kupili su ih od mletačkih trgovaca. Posmrtni ostatci kršćanskih mučenika bili su dragocjeni, i svaki je grad nastojao steći što više posvećenih tragova, a znalo se i ratovati zbog njih, krasti i otimati «moći» svetaca koji su bili iznimno poštovani i popularni. Za svetoga Tripuna (lat. Tryphon) nemamo pouzdanih podataka o razdoblju njegova življenja i djelovanja, a prema nekim prastarim aktima bio je progonjen za rimskog cara Decija (sredinom 3. stoljeća poslije Krista) i – zajedno s Respicijem – mučen u Niceji. Prikazivan je kao mladić s mučeničkom palmom u ruci i sa sredstvom svoje egzekucije – kamenom. Inače se smatra i zaštitnikom vrtlara jer je, prema legendi, tijekom mučenja primio krunu okićenu cvijećem, koju mu je prinio anđeo u trenutku preminuća. Osim u Kotoru posebno je čašćen u Arlesu, u francuskoj Provansi. Kad su Kotorani dobili Tripunove kosti lubanje i ruke, odmah su ih dali okovati u srebrne moćnike – relikvijare. U riznici prvostolnice i danas se čuvaju ti predmeti, istina u inačici izrađenoj u razdoblju gotike, kad je grad bio nadaleko poznat po svojim zlatarima. U jednom je času istodobno djelovalo čak četrnaest zlatarskih radionica koje su svoje proizvode izvozile diljem Sredozemlja. Prikaz svetca na prvoj poštanskoj marki potječe iz Statuta i zakona Grada Kotora iz 1616. godine, a prikaz svetca na drugoj marki sa srebrne oltarne pale iz upravo njemu posvećene prvostolnice. Središnji dio toga srebrnog poliptiha, s prikazom Krista Pantokratora, izveo je 1440. majstor Hans iz Basela, dok su pobočne likove – među njima i svetog Tripuna – radili domaći majstori, među kojima poimence znademo za Marina Adamova. Premda je prikaz grada u desnoj ruci svetoga Tripuna stiliziran, dovoljno elemenata upućuje na da je morao nastati poznavanjem grada iz neposrednoga viđenja. Prema rimskom kalendaru svetčev se blagdan slavio 10. studenoga, a u Kotoru se tradicionalno obilježava 3. veljače. S obzirom na to da je riječ o prvom idućem danu nakon proslave svetoga Vlaha u Dubrovniku, neizbježno nam se nameće usporedba uloge tih dvaju svetaca u pučkoj imaginaciji i njihovoj društvenoj funkciji u svojim sredinama. Koliko su Kotorani bili identificirani sa svetim Tripunom, najbolje se vidi iz Držićevih komedija, a tradiciju je najpotpunije – kroz osamsto godina – održavala Bokeljska mornarica, koja na «Tripunjdan» izvodi svoje glasovito «Kolo». Izdavanjem poštanske marke odaje se zaslužena počast jednom od simbola religijskoga i kulturnoga «dugog trajanja». Tonko Maroević