SVJETIONICI 2013. - PLOČICA

Pločica

43° 01,8’ N / 016° 49,2’ E

Premda je riječ o jednom otočiću, veći, zapadni, dio ribari i danas nazivaju Velika Pločica, a istočni dio Mala Pločica. Zimi tek koji metar široki kopneni hrbat, što spaja dva dijela otočića, često plave valovi koji udaraju s obiju strana. Otočić se nalazi šest nautičkih milja južno od otoka Hvara, a tek je koju milju kraća plovidba do otoka Šćedra na sjeverozapadnom horizontu. Položaj otočića bio je idealan za pomorsku signalizaciju u prometnom morskom koridoru koji spaja Pelješki kanal i Korčulanski kanal. Zbog te je činjenice Austro-Ugarska 1887. godine na najvišem, zapadnom, dijelu tada potpuno golog otoka sagradila svjetionik. Tamarise, smokve i masline zasadili su poslije na otoku službujući svjetioničari.

Kula sa svjetlom postavljena je u pročelju jednokatne svjetioničarske zgrade, dok je prostrana unutrašnjost površine 165 četvornih metara. Zgradu okružuje prostrano kameno dvorište koje opasuje stari zid. Iz dvorišta vodi kroz autohtono grmoliko mediteransko raslinje uređen puteljak do malenog mandraća na sredini sjeverne obale otočića. Ondje, u jedinoj otočnoj zavjetrini od snažnih južnih i zapadnih vjetrova, nalazi se istezalište za brodicu i hangar. Kada bi pojačali vjetrovi, to je bilo mjesto u koje su svjetioničari sklanjali brodicu, svoje jedino sredstvo veze s civilizacijom, do četiri nautičke milje udaljene Prigradice na sjevernoj obali Korčule.

Nekadašnje bogatstvo podmorja Pločice zabilježeno je u narodnim predajama najstarijih živućih ribara s Korčule. Nekada su ondje svjetioničari izvlačili prepune mreže škarpina i kirnja. Na Pločici se naraštajima rađalo, živjelo i umiralo. Ondje su svjetioničari živjeli sa svojim obiteljima, prehranjujući se ulovljenom ribom i poljoprivrednim plodovima uzgojenim u zemljom škrtim vrtačama, koje su opasali suhozidima. U jednoj sobi svjetioničarske zgrade rođeno je dijete, jer se zbog hidrometeoroloških neprilika nije moglo preko Kanala, do Korčule; u drugoj je sobi umorne oči posljednji put sklopio jedan službujući svjetioničar.

Na središnjem dijelu južne obale otočića stoji stoljetni kameni križ, spomen na pogibiju ribara na hridima pod njim. S istočnog ruba otočića mogu se promatrati ljepotom jedinstveni zalasci sunca. Ono ponire u plavetnilo na obzoru, uz obrise stoljetne svjetioničarske zgrade, odakle svjetlosni snop usmjerava brodove u plovidbi, lijevo i desno od Pločice, koja samuje u plavom prostranstvu.

Svjetionik je restauriran prema izvornim nacrtima ujesen 2001. godine, otkada je i turistički valoriziran. U zgradi su uređena dva udobna turistička apartmana u kojima može boraviti 14 osoba. O ljepotama turističke ponude Pločice i njezina podmorja objavili su reportaže mnogi ugledni europski i američki turistički časopisi, a o njima će sada svjedočiti i ova poštanska marka.

prof. dr. sc. Neven Šerić