SVJETSKI FESTIVAL ANIMIRANOG FILMA U ZAGREBU

Marka je izdana u arku od 20 maraka, a izdana je i omotnica prvoga dana (FDC), te prigodni list. Motiv: Slobodna autorska kreacija svijeta animiranog filma U drugoj polovini dvadesetog stoljeća malo toga iz Hrvatske bilo je poznato širom svijeta kao što se znalo za Dubrovnik, toliko malo da se moglo izbrojiti na prste jedne ruke. Jedna od tih osobitosti bila je i Zagrebačka škola crtanog filma. Povijest crtanog filma u Hrvatskoj započinje dvadesetih godina prošlog stoljeća, a tridesetih je u Zagrebu bila već bogata produkcija animacije na svjetskoj razini. Od pedesetih nadalje djelovalo je nekoliko plodnih filmskih producentskih poduzeća koja su se bavila i animacijom (Adria film, Croatia film, Duga film, Filmoteka 16, Jadran film), ali je najviše pažnje toj grani umjetnosti posvećivao Zagreb film, pa nije začuđujuće da je imao i najbolje rezultate. Autori okupljeni oko Zagreb filma (Zlatko Bourek, Borivoj Dovniković, Nedeljko Dragić, Zlatko Grgić, Boris Kolar, Aleksandar Marks i drugi) stvarali su nekoliko desetljeća crtane filmove koji su se - usprkos individualnim obilježjima svakoga od njih - odlikovali i zajedničkim karakteristikama zbog kojih ih je svijet prihvatio pod nazivom "Zagrebačka škola animiranog filma" ili "Zagrebačka škola crtanog filma", skraćeno "Zagrebačka škola". (Termin se pripisuje jednom od najvećih autoriteta na polju filma, Georgesu Sadoulu.) Odustajanje od bogatog realističkog crteža usredotočivalo je njihove radove na samu njihovu suštinu. "Skraćena animacija" možda je prvenstveno bila posljedica materijalne skučenosti i nužde, ali je kvalitetnom primjenom preobratila slabost u prednost, rezultirala zajedničkom prepoznatljivošću i urodila svjetskim prihvaćanjem. Nasuprot Disneyevoj produkciji dječjih crtanih filmova, koje su voljeli i odrasli, Zagrebačka škola crtanog filma uhvatila se u koštac s tematikom života odraslih ljudi i realnog svijeta i stvarala filmove za odrasle koje su voljela gledati i djeca. Takvim nastupom Zagrebačka škola je uspjela radikalno osporiti dotadašnju neprikosnovenu prednost Disneya (iako nikad nije uspjela doseći njegovu poslovnu uspješnost), te potaknula bogatu svjetsku produkciju autora koji su nastavljali smjerom koji je zacrtala. Filmovi i autori iz Zagreba osvojili su gotovo nepregledni niz nagrada na svjetskim filmskim festivalima i smotrama, od kojih je najpoznatiji "Oskar" kojega je 1961. godine dobio Dušan Vukotić za film "Surogat". Živa umjetnička djelatnost, bogata produkcija producentske kuće oko koje su bili okupljeni brojni autori i svjetski ugled bili su plodno tlo za nicanje ideje o svjetskom festivalu animiranih filmova koji bi se održavao u Zagrebu, a istovremeno i čvrsta osnova na kojoj se to moglo ostvariti. Kao da je već slavom ovjenčanim stvarateljima nadošla ideja "Dobili smo već toliko nagrada da bi ih i mi mogli početi dijeliti!" Tako je 1972. godine održan prvi Svjetski festival animiranog filma, koji se od tada održava svake druge godine pod nazivom "Animafest". Festival je uspio okupiti najveće svjetske autore animiranog filma, te prikazati presjek i vrhunske dosege svjetske animacije. Te prve godine prikazana su 132 filma iz dvadeset i osam zemalja. Kao mjesto pokazivanja, odmjeravanja i dokazivanja Animafest je postao jedno od najznačajnijih svjetskih žarišta animacije, susreta iskustava na tom polju, poticaja i novih ideja. Uz Annecy, Ottawu i Varnu, Zagreb je postao nezaobilazno raskrižje na svjetskoj karti "osme umjetnosti". Sudbina animiranog filma u Hrvatskoj pala je pod utjecaj promjenjive sreće, ali je Animafest ostao živim svjedokom onoga što je animirani film bio, ali i onoga što bi ponovno mogao postati.