USKRS 2009.

Motiv: Umjetnička kreacija uskrsne ikonografije Jaje u uskrsnu ikonografiju dolazi ravno iz starog pitanja: Što je bilo prije: kokoš ili jaje? Dakako da se pitanje u ovom slučaju odnosi na binom života i smrti unutar kojega je razapeto svako postojanje. Umrijeti može samo ono što je živjelo; živjeti može samo ono što je prošlo kroz vrata smrti. Veliki petak i uskrsna nedjelja nerazdvojivi su. Oni su obećanje i ispunjenje, oni vežu patnju i nadu, oni jamče smisao ljudskoga puta. Uskrs je najveći kršćanski blagdan, blagdan duboke ozbiljnosti i duboke radosti. Ipak, ljudska duša, kojoj blagdani neizostavno aktiviraju dječji dio, tako se rado priklanja znakovima veselja. Premda se i samo jaje mora razbiti da bi iz njega izišao novi život, ono je uzeto kao blagdanski atribut u svojoj fazi obećanja – dok je cijelo, dok se u njemu sve pretače u rast, u kljuckanje i pulsiranje, dok njegova savršena oblina puni dlan zadovoljstvom. Kršćanski blagdan obećanja i smisla podudara se s vremenom obnove prirode: s pupoljcima, janjadi i zečićima, s cvrkutom i žuborom. I svemu tome jaje je savršen sažetak. Da bi se naglasila njegova poruka, ono se iz prirode prevodi u umjetnost: oslikava se i iscrtava, «piše» i «šara». Tako dotjerano uskrsno jaje u našim se krajevima zove i «pisanica». Industrijsko doba potisnulo je stare načine ukrašavanja jaja i na svakom koraku nudi gotove boje i naljepnice. Ipak, još se skupljaju korice luka, sok cikle, prah šafrana, listovi špinata, koji će nježnim smeđim, crvenim, ljubičastim, žutim, zelenim nijansama uspostaviti dijalog biljnog i životinjskog svijeta. A tek načini otiskivanja lišća i vlati, a tek filigranska vještina šaranja voskom! Jaje je samo po sebi dobra želja. Na zelenoj podlozi svilenog travnjaka ili stolnjaka ili mladoga zraka, s grančicom i prokljuvano, s tek izlegnutim stanovnikom, oslikano rukom umjetnice Sanje Rešček, ono je – ona su – i srdačna uskrsna čestitka Hrvatske pošte.