USKRS 2012. - DUBROVAČKA PISANICA

Motiv: Dubrovačka pisanica Najveće obećanje kršćanstva jest Uskrs. Nada da se na svijetu, koji mnogima nije udobna posteljica, ne završava postojanje; da se nad njegov nesavršeni sustav pravde nadvija nepodmitljiva vječna presuda; da između misli, riječi, djela i propusta i njihovih posljedica postoji veza koja će se očitati u toj presudi; da je ljubav, da je milosrđe jače od svega, pa i od pravde. Taj Uskrs, ta vjera, pomaže kad je teško, teže, neizdrživo: a smisao daje svakoj prolaznosti, pa i onoj najljepšoj. Papa Grgur Veliki (540. – 604.), onaj veličanstveni papa s kojim se, među ostalim, susrećemo svaki put kad slušamo gregorijanske korale, sugerirao je svećenicima da u kršćanske svetkovine, prema mogućnostima, ugrade elemente lokalnih folklornih tradicija. Tako su do nas dospjeli mnogi običaji u kojima sudjelujemo i ne misleći na njihove mnogotisućljetne korijene i ne poznajući im podrijetla. Jedan od najrasprostranjenijih atributa uskrsnih blagdana jest jaje. Savršenstvo oblika, savršenstvo funkcije: idealna konzerva u kojoj je, prema vjerovanjima starih naroda, bio spremljen i iz koje je izašao sav svemir. S ljepotom te ambalaže, prozračne, svijetle ljuske, može se usporediti samo najfiniji porculan. Već su u prethistorijskim europskim grobovima nađena glinena jaja; drevnim Perzijancima, Egipćanima, Židovima jaja su imala simbolično značenje – napominjala su obnovu života. Veliki kršćanski naučitelj, sveti Augustin, također spominje jaje i pile kao znakove te obnove. Kršćanska je tradicija ljuskom predočavala Božji grob pobijeđen snagom uskrsnuća. U malom jajetu, dakle, uz bjelanjak i žumanjak spremljena su tisućljeća nade i vjere, i ta se nada i vjera daruju kad se razmjenjuju uskrsne pisanice. Iz iste pobude proizlazi i polaganje jaja u temelje kuće i prosipanje smrvljene ljuske po poljima. Riječ „pisanica“ čuva značenje glagola „pisati“ kao šarati, crtati. Jer uskrsnim jajima, kao znaku ljubavi i izmirenja, posvećivala se velika pažnja. Njihovo je ukrašavanje prava umjetnost. Kao što je stara sama simbolika uskrsnog jaja, stari su i mnogi motivi kojima se ono resi. Podudaraju se ornamenti Slovaka, Poljaka, Ukrajinaca i Hrvata, što znači da potječu i da su doneseni još iz njihove pradomovine. Ali osim tih ornamenata, na jaja se u nekim krajevima pišu i poruke, najčešće ljubavni distisi: pisanice su dakle i posebni literarni medij, dapače multimedij, šaren i jestiv. Postoje tradicionalni i sve noviji načini ukrašavanja uskrsnih jaja. Najprije se razlikuju prirodne boje, dobivene od ljusaka luka, listova špinata, režnjeva cikle, bobica bazge… i one industrijske, u koje treba uložiti manje truda; zatim uresi koji se ne zasnivaju na boji: od oblaganja slamom do industrijskih naljepnica. No najveću draž jaja duguju starim tehnikama – šaranju voskom, kuhanju s biljkama koje ostavljaju otisak svog lišća… U šaranju voskom (nacrta se ornament rastopljenim toplim voskom, zatim se jaje kuha u odabranoj boji, a onda se vosak skine, pa na obojenoj ljusci ostaje bijeli crtež) posebno su bogato artikulirana „pengana“ jaja s dubrovačkog područja. Njihova boja, zahvaljujući gotovo ljubičastom crvenilu domaćeg luka, intenzivna je podloga šari i pismu. Valja spomenuti da dubrovačka i srijemska jaja pokazuju srodnost motiva, što je drag prilog doživljaju integralne Hrvatske. Hrvatska pošta za ovaj je Uskrs odabrala dubrovačko jaje: jaje u gnijezdu, proljetno i radosno. Marka će rado biti medij tako drevnoj i tako dobroj poruci. Željka Čorak