USKRS 2026.

„Kornjača i drugi predjeli“ naslov je knjige pjesama Danijela Dragojevića, a kornjača, u vrlo preciznoj vizualnoj metafori, označava grad Korčulu. Zaobljena na svom otočiću-poluotočiću i prošarana rasterom ulica uistinu poput kornjače, ona oklopom krovova čuva od hlapljenja ne samo tvarnu nego i onu nematerijalnu baštinu: tradiciju, vjeru, običaje. Tako njezini drevni uskrsni obredi Vele Setemane, Velikog tjedna, spadaju među najdojmljivije događaje i prizore u mediteranskom brevijaru i kalendaru naših jadranskih gradova. Među svim danima Tjedna posebno se ističe Veliki petak, kad bratovštine u noćnoj procesiji, torcima, „velim voskom“ – to jest ručno oslikanim velikim voštanim svijećama, njihovim odsjajem na prastarim liturgijskim predmetima, pjevajući muku pronose gradom svjetlo kajanja i nade. Bratovštine su udruge građana nastale zbog širenja pobožnosti, jačanja socijalne solidarnosti, napredovanja u gospodarstvu, čuvanja baštine, obogaćivanja grada novim umjetničkim djelima. Po svome društvenom, klasnom sastavu one su potpuno demokratične, a strogo su strukturirane statutima. Glavar bratovštine toliko je časna dužnost da u hijerarhiji zajednice zauzima treće mjesto, iza biskupa i kneza. Širokom lepezom društvenih angažmana bratovštine se razlikuju od cehova, uokvirenih prvenstveno pripadnošću istoj struci. Smatra se da su se bratovštine pojavile već između kasne antike i ranoga srednjeg vijeka, u doba prve afirmacije kršćanstva, u četvrtom i petom stoljeću. Njihov nastanak često je vezan uz velike kataklizme, pošasti, glad, ratove, poplave, požare i druge nevolje koje su zahtijevale kolektivne odgovore. Poseban im poticaj daje osnutak franjevačkog i dominikanskog reda, uronjenih u veze s narodom. Tijekom stoljeća bratovštinama su se mijenjali prioriteti i sudbine, potiskivala ih je reformacija, a vraćala protureformacija, dokidalo prosvjetiteljstvo, a obnavljao romantizam. Opstale su do danas, s različitim predznacima, tako da je papa Franjo, znakovitog imena, potvrđujući njihov smisao tražio da se usmjere izvornim vrijednostima Evanđelja, ali prilagođene suvremenom svijetu. Posebno važnu ulogu igrale su bratovštine u razvoju i očuvanju narodnog jezika. U njima nastaje najstarija domaća književnost, iz njihovih pučkih svečanosti razvijaju se prvi oblici kazališta. Najstarija hrvatska crkvena pjesmarica pripadala je upravo korčulanskoj Bratovštini Svih Svetih: za Velu Setemanu upotrebljava se i danas. Bratovštine na našem tlu spominju se od jedanaestog stoljeća, najprije u Zadru, zatim u ostalim jadranskim gradovima, ali i u sjevernoj Hrvatskoj; u četrnaestom stoljeću, u Zagrebu, jedna od dviju nosi lijepo ime Od Dobre Smrti. Hrvatski Papinski zavod Sv. Jeronima u Rimu nastao je također iz bratovštine koja je imala hospicij za hrvatske i općenito istočnojadranske hodočasnike. Značajna je i bokeljska bratovština svetih Jurja i Tripuna u Veneciji u čijoj je crkvi znameniti renesansni slikar Carpaccio naslikao jedan od svojih najljepših ciklusa fresaka. U samoj Korčuli do danas su se održale tri prastare bratovštine. Najstarija je ona Svih Svetih, kojoj se spominje i datum osnutka, 8. listopada 1301.; zatim sv. Roka, iz 1575., te Blažene Djevice Marije od Utjehe – Pojasa, iz 1603. Svoje vjekovne zadaće obdržavaju i danas, čuvajući zalihe građanskih vrlina, napominjući vrijednosti zajedništva i jednakosti. Ovogodišnja uskrsna marka Hrvatske pošte prikazuje procesiju bratima u nošnjama bratovštine, tonigama, s torcima, voštanicama koje mogu težiti do osamdeset i pet kilograma, a biti visoke i do dva i pol metra. Procesija se kreće pod kamenim voltima, pod kornjačinim oklopom, onako kako se kretala sedam stotina dvadeset i pet godina. To drevno bogatstvo Ministarstvo kulture proglasilo je našom nematerijalnom kulturnom baštinom, a Hrvatska pošta predstavila ga je svijetu. akademkinja Željka Čorak