USKRS 2013.

Najveći kršćanski blagdan, Uskrs, pada u vrijeme obnove prirode, povratka iz zamrlosti, novoga cvata. Tvar i duh međusobno komuniciraju simbolima, pa cijela priroda može biti poruka o besmrtnosti i vrt znakova nade. Ono što može vrt, može i svaka njegova grančica. A ona svaka raste iz bunara vremena, koji nema dna. Jedan je od uskrsnih običaja blagoslivljanje maslinovih i palminih grančica na Cvjetnu nedjelju. Gdje nema njih, služe i vrba i drijenak. Maslinove i palmine grančice odvode nas na istok, u Svetu zemlju, gdje je narod, mašući njima i kličući, pozdravljao Isusov ulazak u Jeruzalem: po prvom dijelu scenarija „hosana – raspni ga“. Te su maslinove i palmine grančice bile simbol mira. U starom Rimu palminim granama dočekivali su se carevi. Ali još dublje od toga, palmine su grane bile znakovi besmrtnosti i u starom Egiptu. Kad ih dakle danas radosno nosimo na blagoslov, moramo znati da mašemo nesagledivo drevnim lepezama vremena, koje su u svim epohama održale svoje značenje.
Dok su maslinove grančice – o drugom raslinju da se ne govori – rasprostranjenije i uobičajenije, palmine su grane jače uvjetovane zemljopisom: one su izdanci juga. Kod nas su karakteristične za južnu Dalmaciju, posebno za dubrovačko područje. Cvjetna nedjelja u Župi dubrovačkoj i zove se „Neđeja od pôme“. Pome (palme, paome, pôme) mala su remek-djela strpljivosti i vještine, pa bi svojom ljepotom i posebnošću također zaslužile upis u svjetsku baštinu. Mlade grane – srca palme – režu se na više dijelova, listovi se razdvoje na dva dijela i njima se pletu pletenice. Ispleteni dio mora se zadržavati prstima sve kako se plete dalje. Na Pelješcu, posebno u Stonu, od srži smokvine mladice još se izradi golubica („pelješka golubica“) i stavlja na vrh palmina pletera. Dobro ispletena poma čuva svoj čvrst oblik i kad se posuši. U crkvu se stavljaju velike pome od cijele grane. Na vrh im se pričvrsti križ savijen od dva palmina lista.
Grančice se nose i zabadaju i u staje i u polja prizivajući blagoslov na urod i zaštitu od nepogoda na ljude, kuće i imanja. Stara, prošlogodišnja, poma ne smije se nipošto baciti u smeće, već se ili zakapa u zemlju ili se, češće, spaljuje, a pepeo se koristi za pepeljenje na Pepelnicu. To je prekrasan primjer reciklaže simboličnih vrijednosti reciklažom tvari, „šivanja“ blagdana, konzistencije godine i života.
Poma, simbol i poruka Uskrsa, neka na maloj marki Hrvatske pošte u svim smjerovima ponese želju za obnovom i radosti.
 
                                           Željka Čorak