VALENTINOVO III. - 2012. RAS

Motiv: Ženski i muški otisak prsta spojeni u raznobojna stilizirana srca Stariji u nas često govore da Valentinovo nekad nije postojalo, a neki se zgražaju nad „amerikanizacijom“ društva. I dok jedni tvrde kako je cijela „parada“ koja se oko toga stvara puki kič, drugi idu tako daleko pa tvrde kako Valentinovo nije ništa drugo doli puka komercijalizacija ljubavi, cjelova, zagrljaja i nježnosti – koji bi nam zapravo trebali biti sasvim dovoljni da iskažemo svoju naklonost. Postalo je, kažu, važno samo kupovati darove i potrošiti novac jer je valuta zamijenila iskrene izraze ljubavi. No nije li upravo u vrijeme u kojem vlada konzumerizam i posvemašnja komercijalizacija, u vrijeme kad su sve tradicionalne vrijednosti obezvrijeđene, potrebno na suptilan način podsjetiti da je ljubav uistinu najvažnija? Možda jednostavno dopisnicom na koju ćete s nježnošću zalijepiti marku u obliku srca, a lijepa poruka bit će tako zapečaćena poljupcem, baš kako kaže pjesma. Blagdan Sv. Valentina je u svakodnevnom govoru poznatiji kao Valentinovo ili Dan zaljubljenih te se obilježava 14. veljače, a slavi i veliča ljubav i naklonost. Prema tradiciji to je dan kada zaljubljeni svoju ljubav iskazuju darujući jedno drugom cvijeće, slatkiše i – karakteristično – prigodno ilustrirane dopisnice, na engleskom govornom području poznate kao „Valentines“ (dopisnice za Valentinovo). Blagdan je dobio ime prema jednom od prvih kršćanskih mučenika, a taj je dan prvi put blagdanom proglasio još 496. godine papa Gelazije I. Dan Sv. Valentina prvi je put povezan s romantičnom ljubavlju u srednjem vijeku, u krugovima bliskim piscu Geoffreyju Chauceru, u doba kada je po dvorcima cvalo ljubovanje te se njegovalo umijeće udvaranja. Sam Chaucer napisao je 1382. u Parlement of Foules, poemi posvećenoj prvoj godišnjici zaruka engleskoga kralja Rikarda II., sljedeće stihove: „For this was Saint Valentine’s Day; When every bird cometh there to choose his mate.“ (Jer to bješe na Valentinovo, kad svaka ptica svoj par tražit dođe). U Francuskoj je pak još 1400. u Parizu utemeljen Visoki sud ljubavi, i to upravo na Valentinovo, a u njemu se vijećalo, sudilo i presuđivalo o „sporovima srca“. Prema nekim izvorima jedna od najstarijih sačuvanih „kartolina“ za Valentinovo (Valentines) nastala je u 15. stoljeću upravo u toj romantičnoj zemlji, koju i danas najprije povezujemo s ljubavlju, a napisao ju je Charles, vojvoda od Orléansa, svojoj supruzi. U slavnom Hamletu Williama Shakespearea iz 1601. u petoj sceni četvrtog čina od ljubavi poludjela Ofelija dan uoči Valentinova poje: „Sutra je Valentinovo, Svi ustanimo zarana; Pod prozor ja ću doći tvoj Da budem tvoja dragana.“ Jedan je britanski izdavač 1797. objavio djelo The Young Man’s Valentine Writer, svojevrsni priručnik, zapravo zbirku sentimentalnošću prožetih stihova namijenjenu mladom zaljubljenom čovjeku koji još nije vičan sricanju vlastitih stihova. U to vrijeme počinje i proizvodnja već spomenutih „kartolina“ (Valentines). Iako je to bilo puritansko i nadasve konzervativno doba, počesto se slalo i stihove eksplicitnog sadržaja jer je pošta omogućila da se Valentines šalju anonimno, za razliku od ranije osobno donošenih poruka koje su otkrivale pošiljatelja. Dopisnice su u Engleskoj postale toliko popularne da su se već početkom 19. stoljeća industrijski proizvodile. U najraskošnijim izdanjima ukrašavali su ih pravom čipkom i svilenim vrpcama, a papirnata čipka počela se upotrebljavati sredinom 19. stoljeća, kada se za Valentinovo u Velikoj Britaniji slalo i do 25 milijuna dopisnica! Jedna, duhovita, datirana 1850. na sebi nosi prilično izravnu poruku: „Weddings now are all the go; Will you marry me or no?“ (Vjenčanja su sada u modi; hoćeš li me ženiti ili ne?), a druga, iz 1862., adresirana na izvjesnu Miss Jenny Lane iz Norfolka, glasila je: „My dearest Miss, I send thee a kiss“ (Najdraža gospođice, šaljem Vam poljubac). Istini za volju, u dvadesetom se stoljeću Valentinovo razmahalo u potrošnji i okrenulo u komercijalnom smjeru, pa „kartoline“ više ni izdaleka nisu bile dovoljne da pokažu ljubav, a ni da udovolje prohtjevima onih dama kojima su namijenjene. Osamdesetih godina prošlog stoljeća u modu su, osim ruža i bombonjera u obliku srca ukrašenih satenskim vrpcama, ušle i kutije s mnogo dragocjenijim i neizmjerno skupocjenijim sadržajem: draguljima. Lukava se manufaktura i industrija nakita ubacila u igru, pa je krenulo darivanje zlatom i dragim kamenjem. Pa ipak, dopisnice su i danas najčešći način izražavanja naklonosti na Dan Sv. Valentina, pa se procjenjuje da ih se samo u Sjedinjenim Američkim Državama, internetu unatoč, svake godine pošalje blizu 200 milijuna, a ako se tomu pribroje i osobno razmijenjene karte, brojka se penje na impresivnu milijardu. A svi vi koji još niste pogođeni Kupidonovom strelicom i Sv. Valentin vas nije usrećio, nemojte zdvajati što ćete na dan kad se slavi ljubav biti sami. I dogodine je Valentinovo. S. M.