ZNAMENITI HRVATI 2003. - ANTUN ŠOLJAN

Marke su izdane u arcima od 20 maraka, a izdana je i prigodna omotnica prvoga dana (FDC). Antun Šoljan (1932-1993.) hrvatski pjesnik, romanopisac, novelist, esejist i feljtonist, književni kritičar i prevoditelj, jedan je od najreprezentativnijih i najkompletnijih hrvatskih pisaca iz druge polovice 20. stoljeća. Završio je u Zagrebu Gimnaziju i Filozofski fakultet (engleski i njemački jezik). Pjesništvo Antuna Šoljana zauzima izdvojeno mjesto među opusima generacija hrvatskih pjesnika. Tu izdvojenost osigurao si je uporabom kolokvijalnoga idioma, anegdotalnošću “sadržaja”, kao i zaraznim melankoličnim saznanjem vješto upotpunjenim autoironijom da su i on i njegovi vršnjaci-nasuprot službenoj pobjedničkoj impostaciji i koreografiji tadašnjeg socijalističkog društva-gubitnici, autsajderi. Takvo saznanje prelijevat će se preko cijeloga njegova opusa. Glavne zbirke pjesama Antuna Šoljana su “Izvan fokusa” /1957.), “Gartlic za čas kratiti /1965/, “Gazela i druge pjesme” /1970./, “Bacač kamena /1985/. Kao pripovjedač odnosno romanopisac Šoljan u ponajboljim svojim naslovima (zbirke novela: “Deset kratkih priča za moju generaciju”, 1966, “Obiteljska večera i druge priče”,1975.; romani: “Izdajice”,1961; “Kratki izlet”,1965.; “Luka”,1974.; “Drugi ljudi na mjesecu”,1978. razvija egzistencijalističko alegorijski tip pripovijedanja s grupnim (“klapa”) oblikom glavnoga junaka, koga resi rubni društveni položaj i autsajderska sudbina i koji je u stalnom kontrapunktu s ideološki jednoumno utemeljenim establishmentom. U blistavom dramskom opusu (radijskom i kazališnom) Šoljan je vrhunce dosegao u dramama “Brdo” /1964./, čija je radnja smještena u garnizon u Andama i u kojoj propitkuje ljudsku slobodu, zatim u drami “Galilejevo uzašašće /1965./, gdje slavni znanstvenik, iako od Inkvizicije osuđen na gubitništvo, “uzlijeće poput orla i diže se”, u “Dobre vijesti, gospo” /1968./ farsi u kojoj su mit i lažna nada učinkovitiji od istine, te u drami “Dioklecijanova palača /1969./ u kojoj analizira i ironizira privid vlasti iz koje je nestao ikakav smisao, i konačno u posljednjoj svojoj drami “Bard”/1985./, upravo danas aktualnoj zbog poziva koji je njome Šoljan uputio za naše uključenje u Europu. Antun Šoljan jedan je od ključnih pisaca našega ljetopisa, a deset godina poslije njegove smrti možemo ustvrditi da vrijeme radi u korist njegovih djela. Nedjeljko Fabrio