ZNAMENITI HRVATI 2012. - JURAJ DOBRILA

JURAJ DOBRILA (1812. – 1882.) Dva je stoljeća proteklo od rođenja Jurja Dobrile, 130 godina od njegove smrti, ali i punih 180 godina djelatne nazočnosti njegove fizičke ličnosti, njegove misli, duha, programskih ideja, ali i sve do danas prepoznatljivih tragova u društvenome, političkom, kulturnom, gospodarskom i vjerskom tkivu Istre i dijela Hrvatske. Juraj Dobrila ugledao je svjetlo dana u istarskom seocetu Veli Ježenj, pokraj Pazina, 16. travnja 1812. godine. Djetinjstvo, rana mladost, razdoblje školovanja u rodnom kraju (u župnoj školi u Tinjanu i u franjevačkoj normalki u Pazinu) te u gimnaziji u dalekom Karlovcu, potom sjemeništu u Gorici (dva razreda filozofije i četiri bogoslovije), kao i studij bogoslovije u bečkom Augustianeumu predstavljaju dugi uzlazni tijek Dobrilina odgoja i obrazovanja, duhovnu evoluciju od pučke vjere do visokoučene teologije, napose pak njegovanje nacionalne misli – od domoljublja do kulturnoga, političkog, gospodarskog i društvenog priznavanja hrvatskog etnosa / naroda u Istri. U Istri je Dobrilino ime upisano u pučku, ali i svenarodnu kolektivnu memoriju: pomagao je siromašnima, zalagao se da seljaci dobiju kredite za poboljšavanje i povećavanje gospodarstava, školovao je (pa i o svojem trošku) nadarenu djecu i mlade ljude, djelovao kao kapelan, propovjednik, kateheta, ali i biskup porečki i pulski (1857. – 1875.), potom koparski i tršćanski (1875. – 1882.). Sudjelovao je, kao virilni član, u radu Pokrajinskog sabora u Poreču i predstavnik u bečkom parlamentu (od 1861. do smrti). U Beču je upoznao J. J. Strossmayera čije je ideje smatrao primjenljivim i na istarske prilike. Strossmayerova nastojanja o razvitku Rimokatoličke crkve Dobrila je podupirao i na Prvome vatikanskom koncilu (1869. – 1870.). Napose su važne Dobriline odgojno-obrazovne i preporodne težnje. Već 1848. godine, pristupanjem Slavjanskom društvu u Trstu, Dobrila je izrazio svoje političko opredjeljenje i istodobno razvio snažno djelovanje na planu školovanja hrvatskih intelektualaca, kojih u Istri tada (osim nižeg svećenstva) i nije bilo. Većina istarskih školovanih ljudi tog doba izašla je iz „Dobrilina plašta“. Godine 1854. u Trstu je objelodanio molitvenik Otče budi volja tvoja! Molitvena knjiga s podučenjem i naputjenjem na bogoljubno življenje, knjigu koja je godinama bila jedini tekst na hrvatskom jeziku u istarsko-kvarnerskom području. Svojim sveukupnim nastojanjem, a navlastito od konca 1860-ih godina do svoje smrti, Dobrila je bio neprijeporni vođa preporodnih gibanja u Istri (i Trstu). U težnji da pojača buđenje svijesti i politizaciju istarskoga hrvatskog žiteljstva, poticao je i pomagao pokretanje prvih istarskih kalendara i novina, među kojima su napose bili uspješni kalendar Istran (1869.) i novine Naša sloga (1870.). Svoje pojačano zalaganje za hrvatski narod u Istri Dobrila je opravdavao njegovom zaostalošću i potrebom za pomoći kako bi se puk izvukao iz bijede, siromaštva i neznanja, dok je istodobno bio svećenik i biskup svih vjernika, bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost. Juraj Dobrila ostao je zabilježen u istarskoj i hrvatskoj povijesti kao iznimna ličnost, kao, rekli bi Latini, ex adruis perpetuum nomen. Sveučilište u Puli nosi znamenito i zaslužno ime Jurja Dobrile. Miroslav Bertoša